RTV Teorija i praksa

može da bude sjajan kada ima šta da kaže. To dokazuju, recimo, emisije Angela Miladinova i Skaleta Mitića kada je bitna suština, a televizija nije sama sebi svrha. Informacija je zato najvažniji izraz TV programa. O tome se može pročitati u TVzbomiku o prirodi medija koji sam svojevremeno priredila. Nema sumnje da predstoji razvoj televizije koji neće biti samo tehničke prirode. Sada već znamo kako izgleda satelitska televizijska karta Evrope. Televizija doprinosi civilizacijskom razvoju i mislim da je to njena bitna uloga (što pokazuje da sam počela da radim u Obrazovnom programu). Naravno, informacija će, kao što sam ranije pomenula, ostati suština ukoliko bude osmišljenija i intelektualno odgovornija.

Raša Popov

DA LI JE TELEVIZIJA DONELA ILUZIJU SLOBODE IZBORA

Televizija je, kao osetljiva, eterična slika sveta satkana od Hljada čulno intenzivnih tačkica, unela u svet vizuelnog mišljenja (likovnosti) mnoge iluzije. Informacije rasprostrte po ekranu obasjane su elektronskim haloom, pa je svaki lik i predmet tu prožet jednim iluzionim kvalitetom. Čovek bi mogao da pretpostavi da je zato televizija nediskriminativno pojačala zračnost i atraktivnost svega onoga što se na ekranu pojavi. Međutim, ova se pretpostavka ne drži. Neki Ijudi i predmeti pojavom na ekranu gube i ono malo svoje predmetnosti i vitalnosti kojom ih je egzistencija obdarila. Uprkos fosforescenciji slike, oni se nekako posuvraćuju i smežuravaju, gube übedljivost i postaju žrtve elektronske negativne selekcije. Takvi predmeti postaju sivi i dosadni, a Ijudi koje kosne ta ~te-ve mortifikacija”, gube snagu argumenata te ih auditorij odbaci s prezirom, kao da je umanjen čak i sam njihov rezon d’etr.

33