RTV Teorija i praksa

Iz toga je proizašlo jedno praktično pravilo: ako hoćeš što puniji retorski efekat, nije ti bitno koliko ćeš dugo ргеко ekrana govoriti, nego je bitno koliko će tvoj govor imati iznenađujućih impulsa. To je, naoko, pravilo poznato iz neposredne, žive retorike: monotonija übija slušaoce, јег koncentrisana pažnja nije svojstvena Ijudima. Međutim, televizijski govor krcat iznenađujućim impulsima, traži specifični mikro-tropizam, to moraju biti diskretni iznenadni treptaji. Mi ne znamo skoro ništa o njihovoj pravoj suštini, ali znamo od Makluana da ih nemaju agresivne face, јег makoliko se ti iznenada mrštio, samo ćeš odbijati gledaoce. Znarao i to da je Jovan Šćekić bio naš prvi retor obdaren baš tim specifičnim mikro-tropizmom. Zato se i uzdigao do klasika te-ve retorike.

dokumentarni film

Malo je Ijudi koji su permanentno kadri da zrače ovako. Često nam se događa da od šest-sedam minuta svog govora elektronskoj kameri, sve oplevimo i odbacimo, a kao iole valjano priznamo samo 30 sekundi. To je jedini detalj kojim se mi „profesionalci” razlikujemo od laika. Мога da ima bezbroj neprofesionalnih govornika koji su daleko bolji u te-ve saobraćanju od osoblja te-ve stanica. U tome je

34