RTV Teorija i praksa

Vladimir Balvanović

TELEVIZIJSKE PERSPEKTIVE

U traganju za estetikom televizije Pronalazak i aplikacija televizije pomiješali su karte u igri između konsumenata mass mediae i sredstava komunikacije, karte za koje se vjerovalo da su bile distribuirane jednom zauvijek, dajući jednima ulogu potrošača a drugima rolu nadahnutog profeta. Televizija je, naime, otvorila mogućnosti izmjene ovih uloga, pretvarajući konsumenta u vedetu i kameru u promatrača događaja, u promatrača čiji je jedini zadatak da ујегпо zabilježi ono što se pred njom odigrava: u momentu kad stvarnost, takva kakva jest, postaje spektakl za sebe, transmitiran u trenutku kad se i dešava, onda postajemo svjesni da se nalazimo pred fenomenom transmutacije izvjesnih principa Ijudskih komuniciranja u čiju neizmjenljivost nije sumnjala nijedna od generacija koja nam je prethodila. Ovaj momenat prepodjele uloga nije, međutim, jedina novost što ju je donijela televizija. Osim industrijske ili naučne primjene, koju ovog trenutka nećemo ispitivati, televizija je činjenicom svoje simultane prisutnosti transformirala kvalitet informacije, čineći gledaoca svjedokom realnosti i, s druge strane, izmijenila neke osnovne datosti samog pojma spektakla. U prvom redu datosti gledaoca kao recipijenta senzacije: po prvi put u historiji umjetnosti gledalac je sam, oči u oči sa spektaklom ža koga ima utisak da se odigrava jedino i upravo radi njega. Od kolektivnog potrošača individualni konsument.

38