RTV Teorija i praksa

individua ili pak njihovu degradaciju, degradaciju u smislu humanizma za koga još uvijek vjerujemo da je najviša forma Ijudskih odnosa. Spanjolska Inkvizicija nije se tokom XV i XVI vijeka mogla proširiti na cijeli svijet zbog toga što je kontrola sredstava komunikacija prestajala na određenim, materijalno konkretiziranim granicama (pravoslavlja, anglikanstva, islama itd.). Televizija budućnosti oboriče shčne barijere tako da za onog ko bi htio misliti drugačije više neče postojati nijedna spasonosna obala: propagandom natopljene slike shjediće ga ma gdje potražio utočište onaj ko bude kontrohrao sredstva informacije moči če kontrolirati cijeU svijet. Drugi vid perspektive uniformiziranja svijesti svijeta putem televizije naslučujemo u karakteru nekih emisija koje već poznajemo, emisijama sUčnim onima koje oduševljavaju današnje gledaoce pod naslovom Nevidljive kamere: tehničari, naime, postavljaju kamere na prikrivena mjesta i, neopaženi od objekata svog posmatranja, slikaju različite epizode čiji je cilj da nasmiju gledaoce. Međutim, več sam pojam „neopažen od objekta posmatranja” dovodi nas do otkrivanja fenomena svojevrsne kontrole koja, podvrgnuta nekim drugim, strogo preciziranim zahtjevima, može da se pretvori u realnost istinske špijunaže psihe, ponašanja građana i „ispravnog mišljenja”. Dovoljno je samo postaviti dostatan broj televizijskih kamera u Ijudska obitavališta i sastajališta pa da totalno, u svim domenima, kontroliramo poretke, postupke pa i samo mišljenje svih stanovnika određene aglomeracije, područja, države ilikorporacije. „Televizijske detektive”, danas postavljene gotovo isključivo u magazinima s velikim prometom klijenata, moguče je lako pretvoriti u obične režimsko-pohtičke špijune koji će građane izvjesne nacije najzad totalno pretvoriti u podanike: svevideče oči i uši kamera silom ili milom postavljenih na sva mjesta koja pohađa čovjek, povezane s kontrolnim uređajima iza kojih sjede predstavnici ovog ili onog poretka, onemogučile bi svaki pokret i svaku misao koja ne bi bila u skladu sa propisanim receptima. Televizijski ekran več je nazvan „oknom u svijet”, ahje, ne jednom, to „окпо” znalo da se pretvori u prorez ključaonice kroz koju se virilo u intimu svijeta, svijeta koji nije slutio da je kontroliran. U francuskoj emisiji Oči nevinosti Arman Žamo predstavlja publici slijedeči eksperiment: zahvaljujuči vješto prikrivenim

48