RTV Teorija i praksa

kamerama on prati reakcije dvaju petogodišnjaka pređ izvjesnom unaprijed dogovorenom situacijom: odnos djece prema, recimo, nekoj zabrani roditelja „пе dirajte u čokoladu!” u trenucima kad roditelji nisu prisutni da ih kontroliraju, odnos prema novcu, automobilima, siromaštvu, gladi itd. Odmah treba reći da za ove mališane situacija ovog „špijuniranja” nije nimalo traumatična jer prvo, oni ne znaju da su snimani i, drugo, oni se nalaze u sasvim banalnim situacijama sa kojima se i inače sreću u svakodnevnom životu - hoče li pojesti zabranjenu bombonu ili ne, hoće li se nagnuti kroz prozor ili ne, hoće li podijeliti svoju užinu s drugarima ili ne, i tako dalje. Međutim, apstrahujući dvog momenta činjenicu da upravo koncepcijom ove emisije roditelji ovdje čine ono što inače zabranjuju djeci (viriti kroz ključaonicu, na što se svodi princip ove emisije), ova nas emisija suočava sa moralnim problemom indiskrecije kao takve, špijunaže uzvišene na nivo pedagoškog principa. ~Ne radi se o tome da se djeci postave zamke” - odgovara Arman Žamo mnogobrojnim svojim kritičarima „nego da se nad njima obavi legitimna kontrola roditelja kako bi bolje upoznali svoje potomke”. Legitimna kontrola? Riječ je puštena u opticaj. Više je nego zamislivo na kakve „legitimne kontrole” bi se odlučili predstavnici bilo kakve totalitarističke vlasti nad svojim podanicima u trenutku kad im tehnika i raspoloživa sredstva omoguće indiskrecije ovakve vrste. Vlast koja sa dosta rudimentarnim tehnikama kontrole (policija, vojska) već široko kontrolira građane dobila bi, ovakvom upotrebom televizije, konačno oružje za definitivnu svoju uspostavu: opća nesigurnost građana omogućila bi opću sigurnost sistemu čiji bi imobilizam najzad postao mjera njegove skleroze kojoj, po svemu sudeći, ne bi bilo moguće naći lijeka. Oh, jedna mala i nevina emisija teško može opravdati ovako malo optimističke poglede na perspektive koje otvara televizija, znamo to, ali znamo i to da je, kroz historiju, koliko god da se uporno borio za slobodu čovjek isto tako često i abdicirao pred svojim slabostima. Istina je da je on, do danas, uspjevao najzađ da dominira svako svoje otkriće (sjetimo se revolucije što ju je izazvao Gutenberg!) ali je

49