RTV Teorija i praksa

izbrisane u korist užih regionalnih područja povezivanih u svjetsku cjelinu ali, čuvajući brižno svoje etnološke, psihološke i jezičke karakteristike u sistemu decentraliziranom u svjetskim razmjerama. Problem je samo u tome na kom će se nivou komunicirati ta kultura: na razini najslabije obrazovanih i najmanje kultiviranih, ili pak na nivou uzvišenijih inspiracija. Je-je šansone ili poezija Žorža Brasensa, recimo, ako govorimo o budućoj zabavi. Do dana današnjega iskustvo je pokazivalo da se zajednički imenik ovakvih aritmetika uvijek nalazio u najmanjoj mogućoj šifri što je kulturne i društvene eksperimente nužno svodilo na vulgarizacije: opća razina kulture jedne zajednice uvijek je težila da se izjednači, u generalnim crtama svojih ekspresija, sa najnižim nivoom što ga je posjedavo jedan od njenih pripadnika. Jedan radikalno nov način percepiranja problema i prospektivno usmjerena kulturna pohtika buduće svjetske televizije mogla bi, u tom smislu, izmijeniti pretpostavke naših iskustava zasnovanih još uvijek na prehistorijskim tradicijama i stvoriti tako preduslove jednoj sasvim novoj kulturi. Šanse su male ah ne i neegzistentne da televizija započne toliko ličiti na televiziju da se s njom i poistovjeti. U tome je diferencija identičnosti.

(Vladimir Balvanović, Magija slike, „Sineast”, Sarajevo, 1975, str. 149-158)

Vladimir Balvanović, ređitelj i teoretičar filma, rođen je u Travniku 25. VIII 1930. Poginuo u automobilskoj nesreći u Parizu 20. IX 1970. Režirao 17 dokumentarnih i kratkometražnih filmova. ( Beleška: R. Lazić)

Izabrao i priredio

Radoslav Lazić

52