RTV Teorija i praksa

Stanko Crnobrnja

TEORIJA „PRVE TELEVIZIJSKE GENERACIJE”

Krajem šezdesetih godina ovog veka u razvijenim zemljama, posebno u Americi, stasala je generacija mladih koji su odrasli uz taj, tada još sasvim nov, medij - televiziju. Upravo tada, šezdesetih godina, počinju da se ostvaruju mnoge pretpostavke Makluana iz pedesetih godina; informacijska i medijska okolina postaju neodvojivi delovi opšte ekologije. Odjednom se uspostavilo da nove, i do tada nepostojeće tehnologije usmeravaju život mlade generacije, a sukob novih i starih naraštaja poprimio je dramatične razmere. Radikalna promena u osnovnoj komunikacijskoj tehnologiji, baš kao što je Makluan tvrdio, stvarala je i radikalne promene u samom društvenom tkivu. Ono što je bilo najizrazitije u ovom periodu, kao novootkrivena istina, jeste saznanje da se u elektronskom životnom ambijentu posledice pojavljuju skoro simultano sa akcijom. Sa ovakvom spoznajom bila je suočena jedna nova generacija mladih koja je odrasla uz „televiziju i hladni rat”. To je bila generacija kojoj je zapala istorijska uloga da svet uvede u XXI vek. Pripadnici ove generacije su, u proseku, u prvih 18 godina svog života proveli više od 25 000 sati ispred televizijskog aparata (skoro dva puta više nego u školskoj klupi) i videli oko 350 000 reklamnih poruka. Dakle, generacija koja je živela u „jednom drugom svetu”. Danas, dvadesetak godina kasnije, zanimljivo je podsetiti se onoga što je kao iskustvo ali i kao teoriju ova generacija ostavila za budućnost, za vreme današnje. Možda je, zato,

53