RTV Teorija i praksa

ali samo oni koji su građani država ujedinjenih u EEZ. U tom smislu menja se i čitav niz zakonskih propisa da bi, kako se kaže, novi mediji više poštovah zahteve tržišta i konkurencije nego volju države. Mada postaje već paradoksalno, pristalice ove pohtike ponavljaju da će time i BBC biti prinuđena da „bolje služi interesima pubhke”. Gledano u celini, izgleda da će se obezbediti prostor i za korenitu promenu u najstarijoj RTV javnoj korporaciji u Evropi (BBC). B. ITALUA Ako je prvi prodor komercijahzacije u Vehkoj Britaniji sredinom šezdesetih godina bio samo delimičan zbog prevage BBC, onda je Itahja prva zemlja Zapadne Evrope koja je izvršila potpunu deregulaciju. Odlukom Ustavnog suda monopol RAI oboren je još 1976. godine. Polazeći od široko garantovanih prava građana da uživaju slobodu primanja, ah i odašiljanja informacija, Ustavni sud nije mogao da donese drugo tumačenje osim da je u principu moguće da građani osnivaju radio i televizijske stanice. Nakon takvog tumačenja one su počele da niču na Apeninskom poluostrvu kao pečurke posle kiše. Zainteresovani biznismeni su se prvi latih posla, ali su im se vrlo brzo pridružile banke, osiguravajuća društva, pohtičke partije, crkva itd. Iz vremena uspona ovih medija ostaće zabeleženo da su 1982. godine na teritoriji Itahje radile 1972 televizijske stanice! One jesu bile kratkog dometa i sa fmansijskom bazom u svojim lokalnim sredinama, ali su izazvale krupne medijske promene. U celini gledano, od svih mogućnih zainteresovanih grupa, deregulaciju su prvenstveno isforsirali vlasnici kapitala slobodnog za investiranje u RTV sistem. To potvrđuje i poznata situacija sa ulogom RTV Кораг рге i posle odluke o deregulaciji. Dok je postojao monopol RAI vreme za EPP na njegova tri kanala očigledno je bilo nedovoljno za porasle apetite itahjanske industrije. Tada je mnoštvo reklama preneto na TV Кораг a industrijalci su bih spremni čak da ulože novac u nove predajnike kako bi njegov program zalazio dublje u teritoriju Itahje. Međutim, kada su otvorene italijanske komercijalne RTV stanice, reklameri i njihov novac vratili su

70