RTV Teorija i praksa

Ono što je sada manje vidljivo, ali čega ćemo uskoro postati svesni, jeste činjenica da se time polako formira i nadnacionalni RTV sistem i nadnacionalni program u tom delu našeg kontinenta. U zemljama koje pripadaju EEZ sve se više govori o „evropskoj” televiziji i „evropskim” TV programima. Ukidanjem nacionalnih monopola RTV kompanija i slobodnim seljenjem kapitala, u okviru te grupacije zaista se formira jezgro evropske televizije. Na novim, multinacionalnim i privatnim prenosnim mrežama zaista če biti irelevantno da se odredi nacionalno poreklo vlasnika i programa. To u krajnjoj liniji potpuno odgovara državama koje su odlučile da do 1992. godine ostvare uniju u što više oblasti. Međutim, ova orijentacija če morati da dovede do toga da se i u ostalim državama u Evropi preispitaju nacionalne komunikacione politike, mesto i uloga domačih RTV mreža, bez obzira na kakvom su principu zasnovane. Ovaj opšti zaključak može se odmah primeniti na SFRJ i naš RTV sistem uokviren samoupravnom asocijacijom JRT. Ne bismo dublje ulazili u prognoze šta sa evropeizacijom radija i televizije na Zapadu JRT dobija ili gubi. Međutim, svi oni koji pozdravljaju i sprovode deregulaciju ističu tim povodom samo njene pozitivne posledice. Kao dobra strana ističe se da demonopolizovane i decentralizovane RTV mreže više koriste građanima. Tako se kaže da se stvara mogučnost proizvodnje programa na više jezika, na jezicima i kulturnim vrednostima manjina ih doskora zapostavljenih društvenih grupa. To za JRT nije novina. Ističe se, zatim, da je RTV sistem sa mnogo činilaca bliži publici i njenim potrebama, da se lakše iskazuju lokalni talenti i kreativne snage. Ni ovo nije nepoznato iskustvo u JRT. Tvrdi se da male stanice prelaze u ruke građana, da oni tako preuzimaju inicijativu i kontrolu. JRT ni u ovom aspektu ne zaostaje. Međutim, ideološki i pragmatični pobornici deregulacije ističu još jednu blagodet nad kojom se naš sistem mora zamisliti. To je njihov prvi argument ~za” deregulaciju. Ne samo da kažu, več rezultatima svedoče, da se razbijanjem monopola razbijaju i birokratizovani nosioci tog monopola; da svako pa i RTV mreže bez konkurencije postaju trome, ne obezbeđuju visoku produktivnost svoje proizvodnje, sputavaju kreativnost i povećavaju troškove izdržavanja. U primerima koje smo opisali građani (birači) su prihvatili promene i dobili raznovrsnije i jeftinije, produktivnije proizvođače RTV usluga. Šta je u našem sistemu odgovor na ovaj izazov?

77