RTV Teorija i praksa

razgovora kao tonska kulisa čuje se plač deteta iz susedne sobe. Sutradan, 26.11, emitovan je prilog iz Trepčinog rudnika „Kišnica", koji je patetičnim čitanjem i emocionalnim nabojem doprinosio stvaranju ukupne negativne klime. Autorica toga priloga ispoljila je neprofesionalni odnos i idejno-političku nebudnost što nije preslušala ton spornog priloga, pa bi verovatno ponovila i korigovala čitanje. Trebalo je da to učini, tim рге što su na snazi na Kosovu bile radne mere o posebnoj budnosti kad se takvi materijali i u takvoj složenoj političko-bezbednosnoj situaciji ne mogu prepustiti drugome (uredniku, kolegi) i otići kući - što je ona učinila. Tog istog dana u strukturu dnevnika uklopila se vest o molitvi sveštenika u Zlokućanima za poboljšanje stanja i spašavanje rudara, a propust nije samo objavljivanje nego posebno uočljivo patetično čitanje spikera (nije profesionalno „ravno" pročitao). U toku sedmodnevnog informisanja sa skupova studenata iz Sportske hale „25. maj" u Prištini reporter je preterivao u nabrajanju prikupljenih deviza za rudare, od đolara do franaka, a napravio je poseban propust što je u montaži preeksponirano pustio filmsku sliku svih tih novčanica. Ispod televizijske slike emitovan je ton rudara koji je 24. februara 1989. u strarotrškoj jami postavljao pitanja Stipetu Šuvaru, a sve vreme tog rudara nije bilo na ekranu. Iz đubine mračnog rudničkog hodnika čula su se pitanja tog nevidljivog rudara i odgovori S.Šuvara (koji je bio okrenut leđima kameri gotovo sve vreme) i sve to je delovalo mistično i upotpunjavalo dramu. A to se dogodilo i zbog toga što je osim načinjenog televizijskog tonskog snimka u jami, takođe korišćen i radijski snimak tog istog sagovornika sa S. Šuvarom - koji je pokrivan opštim kadrovima iz rudničke jame. Korišćenje tog dodatnog snimka Radio-Prištine prevashodno namenjenog radijskora mediju, bilo je neprofesionalno i to je bila prevara namenjena TV gledaiištu.

127