RTV Teorija i praksa

znači da je Ijudsko ponašanje podređeno kontroli već na instanci na kojoj se spoljnim intervencijama teško mogu prinudom uvoditi korekcije. Jer, da bismo spoljnim intervencijama razgradivali ono što je već strukturom psihodinamičkih dimenzija motivacionog jezgra ugrađeno u motivacioni kompleks, bilo bi potrebno da se istim mehanizmima delovanja mas medija najpre to tako strukturisano jezgro razgradi, a to je skoro nemoguće u uslovima oficijelne kontrole nad medijima masovne komunikacije, Јег, često su u savremenim društvima i prinudom sankcionisani ne samo status i uloga mas medija nego su sankcionisani i čitavi globalni vrednosni sistemi i preference pod čijim dejstvom se i obrazuju informativni obrasci i njihove ideološke konotacije. Osim toga, često se kao refefentni faktori I ređa javljaju društveno promovisani ciljevi i čitavi, sistemima prinude štićeni, vrednosni sistemi, koji se javljaju kao spoljna mera svakog Ijudskog kolektivnog akta ili prakse. Tako se i događa da se pođ pritiskom potreba da se kontrolna instanca ponašanja masa obezbedi već i na tom najnižem pragu delovanja mehanizama socijalne kontrole tj. na nivou socijalnih motivacija, mediji masovne komunikacije i podvrgavaju oštroj i zvaničnoj cenzuri. Cilj je, doduše, vešestruko zasnovan. a) Da se ргеко tih intemih instanci kontrole motivisanog ponašanja, ona normativna dimenzija u strukturi poruka posredovanih mas medijima iskaže kao norma svođenja naboja intencionalnosti motivacijom usmerenog ponašanja, kako bi se osujetila stihija u pražnjenju motivacionih naboja pri oblikovanju grupnog ponašanja, naročito. b) Dmgo, da se intervencijama posredstvom mas medija i poraka širenih medijima toga reda, osigurava komunikativno suočavanje grupnih straktura velikih socijalnih potencija kako bi se svaka od tih grapa privela svesti da se mirho mehanizma razmene poraka, volja i moći ne može redukovati motivacioni potencijal užegrapno inspirisan do nivoa koji je u skladu sa realno očekivanim učincima đruštvene prakse. I, najzad,

138