RTV Teorija i praksa

reputacija produktivnog procesa, te proizvodna praksa gubi adekvatnu društvenu promociju, a samim tim i društvo gubi u svom socijabilitetu. Jačaju tendencije ka dokolici i neadekvatnom trošenju društvenopotrebnog radnog vremena za ukupnu egzistenciju društva. Verovatno bi se u tom ključu mogle da naslute i bitne odgovomosti mas medija uzetih u funkciji mehanizma oblikovanja motivacija za radnu praksu i reprodukciju, pre svega. Jer, od načina na koji se mas medijima širenim porukama pretaču iskustva iz jedne u dmgu zonu Ijudske draštvene egzistencije, dobrim delom će zavisiti i nivo angažovanosti Ijudi u dmštvenoj reprodukciji, ali i nivo njihove kompetentnosti da odlučuju o globalnim merama politike. Reč je naime, o strogoj zavisnosti modela komunikacijskog delovanja na sam akt oblikovanja motivacija za rad i samog načina interpretacije iskustava posredstvom pomka mas medija. Јег, interpretacijom iskustva preko poruka toga reda, moguće je permanentno usađivati u svest Ijudi lažni optimizam (ili lažni pesimizam, sve je jedno) i tako zamagljivati situacioni kontekst iz koga se i inače izvode realne premise za sam akt motivacionog opredeljivanja masa u procesu materijalne reprodukcije. Šta se sve postiže takvim tehnikama zamagljivanja čitavog konteksta situacionih faktora od značaja za definisanje motivacionih potencija ili tenzija, nije teško naslutiti. Komunikacija kao mehanizam oblikovanja motivacija ali i kao poluga ргеко koje se aktuelizuju značenja pojedinih trendova u procesu pobuđivanja masa, može jednom da odražava motivacioni tonus sa pozitivnim efektima u sferi materijalnoreproduktivne prakse, ali kao što se da naslutiti, može taj motivacioni tonus i da dezavuiše i preusmerava intencionalnosti motivacionih potcncija iz jedne u drugu zonu opšte društvene egzistencije i njene reprodukcije.

143