RTV Teorija i praksa

Ono što postaje karakteristično za medijska istraživanja uopšte je to da istraživači i predavači o komunikacijama svuda doživljavaju svoju ulogu kroz potrebu Ijudi koji vrlo konstruktivno ukazuju na načine upotrebe nove tehnologije, nedostatke teorijskog i praktičnog usklađivanja, raskorak između ouoga što prenose na buduće profesionalne radnike u medijima i realne okolnosti pod kojima ovi rade i pod kojima će raditi u proizvodnji. Izgleda međutim da ta njihova analitička potreba i sposobnost nije prihvaćena na vreme i korisno upotrebljena zato što i samo istraživanje svih aspekata komunikacijskih procesa i dalje javno nije dovoljno ozbiljno shvaćeno. U prizenmosti iz koje se oglašavaju „medijatičari" oni ne traže samo nemoguće (i sve manje moguće) izlaze iz postojećih kontradikcija i dilema i za novinare i za auditorij (koji je po većini prisutnih sve više fragmentiran na razne načine iz određenih razloga), već i za koordinate putera kojih bi trebalo osmisliti diktat tržišta i „volju javnosti". U opisanoj novoj medijskoj situaciji svuda se izgleda pojavljuje problem: koju publiku novine i televizija opskrbljuju, i čemu to vodi, kao i pitanje da li je u toj situaciji uloga novinara sve manje moguća, kako su to formulisali Norvežanka Siverten (Trine Sy verten) sa univerziteta u Bergenu i Turen (Torsten Thuren) sa univerziteta u Stokholmu. Njima se pridružio profesor Pavao Novosel iz Zagreba, koji je i jedan od glavnih inicijatora ovog dubrovačkog univerzitetskog otvorenog prostora, analizom i viđenjem otvaranja u oblasti sadržaja i stilova našeg novinarstva od 1982. godine za komuniciranje, Po njemu pitanje ostaje na tome koliko novinari u takvoj situaciji a i dalje u jednopartijskom sistemu mogu da budu nezavisni? Jcdan od njegovih magistranata iz Zagreba Ivan Tanta zatim je u analizi „Transformacija dnevnih vesti u periodu krize" na priraeru „Vjesnika" pokazao koliko su ekonomska ograničenja i prinude nezaobilazna tema ma koliko i poljski primer kooptiranja disidentskih javnih sfera i novinarskog prilaza mogu da budu slični delikatni čin balansiranja. Tu su se pojavili neki termini kao što je „hleba i igara", „propaganda neuspeha", „sraisaoza beznadežnost", „tiho mnoštvo" u okviru onih strategija koje se danas primenjuju u zemljama u kojima je

145