RTV Teorija i praksa

ekonomsko-politički život dobijao identitet kroz poništavanje javne sfere od strane neke vrste centralizovanog upravljačkog modela. Međutim, pitanja da li je opozicija dozvoljena da bi većina spavala ili je zajednički inters nekih snaga u društvu toliko istorijski, tržišno i društveno u krajnjim konsekvencama podudaran, da nesreća i status quo idu pod ruku. Ili sa druge strane, da ii birokratije da bi ojačale svoje pregovaračke šnage i pozicije dozvoljavaju otvaranje onoga što inače na klasične načine konstituiše sistera javne sfere? Sve to traži istraživanja. Klasične modele komuniciranja je poznati britanski profesor Karan (James Curran) prikazao u svom saopštenju o »tržištima, vladaraa i medijima" na primerima tradicionalnih razlika i nekih poklapanja liberalne i socijal-demokratske teorije medija. Svakako da je javna sfera u različitim teorijama i terminologijama i u samim medijima prikazana različito. Činjenica je ipak da u velikom broju teorija autonomije medija i njihove nezavisnosti od vlada postoje praznine po pitanju puta kojim sila ili moć vlasti upravlja kroz posedovanje

kapitala. Ciljevi su zbog toga i posledično pretvoreni u mitove o progresu noviuarstva kroz razne vidove .borbe za nezavisnost", kaže Karan. Situacija sa televizijom je međutim ncšto drugačija jer se efektivna kompeticija javnog državnog aparata i sistema nacionalnih kanala

146