RTV Teorija i praksa

Borislav Stanojević

TELEVIZIJA I STVARNOST

Nema sumnje da je televizija najrašireniji i najuticajniji medij masovne kulture „која sve više postaje nadomestak religijske kulture", prerastajući u „pseudoreligiju ovozemaljskog spasa kojoj nedostaje obećanje o besmrtnosti, svetosti i božanstvu da bi se uzdigla do istinske religije. Ali da bi bila uverljiv medij „religijske kulture", televizija je morala ponuditi druge atribute ritualne uverljivosti i to u najširem, društvenom smislu: „Bez sumnje da su radio i televizija tokom dugog perioda naginjali učvršćivanju službenih verovanja i vrednosti, da prikriju tenzije i da implicitno ozakone uspostavljen red. (...)". Dakle .masovni mediji pre odražavaju orijentacije društva nego što ih stvaraju, i kada ovo poslednje postaje manje konformističko onda i radio i televizija postaju kritičniji. " 2 Encensberger je televiziju nazvao „industrijom svesti" imajući u vidu njenu snagu kao „usmerivača društvenog i ekonomskog razvoja društva kasnog industrijskog doba". Tajna ovakvog uticaja televizije leži bez sumrije u tomc da je ona zaista najkompletniji savrcmcni ritual: ona ne nudi bezvremenost večnosti, već vrcme samo, i to u

1 Edgar Moren, cit. prema V. Pelrić, Osma sila, Beograd, 1971, str. 5 2 Žan Kaznev, „Komunikacija", ,RTV - leorija i praksa", br. 4/76, Beograd, str. 120,

109