RTV Teorija i praksa

Kiselina iz štalskog đubriva, pomešana sa pepelom, davala je kalijumove soli, sastojak šalitre - jedne od osnovnih supstanci baruta. Tri godine pre revolucije Lavoazje je bio imenovan za državnog komesara za barut. On je otkrio nova nalazišta pod zemljom i brži postupak za pretvaranje stajskog đubriva u eksploziv, tako da je Francuska učetvorostmčila proizvodnju šalitre. U godinama posle revolucije započela je ogronma propaganda, kao bi narod ovladao ovim hemijskim postupkom. Čak je u 150 hiljada primeraka odštampan tekst šansone koji je otprilike glasio: - „Siđimo u svoje podmme, sloboda nas zove! To je glas otadžbine koja traži da peremo zemlju iz podmma i iz buradi. Čim voda izvetri, pojaviće se - šalitra..." - Naslov pesme je bio Republikanska šalitra, a melodiju je komponovao, ko drugi nego - Luidi Kerubini. Postojala je i anegdota o zatočeniku u Bastilji koji guvernem zatvora pristupa sa uperenim pištoljem i kaže dršćućem silniku: - „Barut sam našao u podmmu i istrugao ga sa zidova". A kažu da je genijalnom pronalazaču Lavoazjcu, pred smaknuće rečeno da „naučnici nisu potrebni revoluciji..."

(muzika - Kembini) Drugu stvar potrebnu revolucionamoj armiji - hleb, nije imao ni narod. Nedostatak hleba bio je u osnovi svih tih prvih drama revolucije. Njegova cena skače sa nekadašnjih osam sua na 14, a preprodaje se za 20. „Opservater' iz scptembra 1789. propagira da će i zvanična cena uskoro biti 20 sua i zalaže se da se, osim belog i polubelog hleba više proizvodi i crni - „narodni hleb”. U članku pod naslovom „Prvi potreban korak" on protestuje; - ,Zar da cena hleba proguta cenu jcđnog dana rada sirotog radnika? Ukoliko se ovako nastavi, ona će je dostići, pa i premašiti, ako je porodica mnogobrojna... Počinje opšta akcija štednjc: prcma opisu braće Gonkur, proizvođači skroba dobijaju naredenje da npotrcbljavaju ječmeno brašno umesto pšcničnog; škole su odlučilc da jedu pirinač i poklanjaju džakove žita; damc i glnmicc, u

206