RTV Teorija i praksa

zlatno posuđe, nakit, sve se pretapa u poluge i daruje narodu. Učitelji borilačkih veština iz Pariza, uz svoj dar prilažu i govor: - „Naši mačevi su od dve vrste - od srebra i od gvožda. Primite prve za prešne potrebe sađašnjeg trenutka. Mi se zaklinjemo da ćemo drugima služiti narodu da sačuva slobodu". - Stižu i novčani prilozi: od sto hiljada livara koje je poklonio ministar finansija Neker, pa sve do 48 livara koje je priložio neki švrća, odustavši od prethodne namere da kupi sebi časovnik. I najsiromašniji ne žele da izostanu sa spiska požrtvovanih rodoljuba. Među njima je i jedan obućar iz Poatjea koji je, ne imavši ništa drugo, priložio dva para srebmih pređica: - „Ove su predice" - napisao je on - „па cipelama stezale moju nogu; neka sada stegnu tirane, zaverene protiv slobode!" Uprkos svemu, Republici je bilo potrebno mnogo više nego što je narod mogao da joj da. Posledice krize pale su na pleća naroda koji je izneo revoluciju. Seljaci počiuju da se odupiru propisauom otkupu za vlastelinska prava, a u gradovima je sve više štrajkova. Pritešnjena Skupštiua donosi takozvani „Šapeljeov zakon" kojim se zabraujuje svako radhičko udruživanje. U odbranu radnika staju tribuni revolucije Мага i Dantou. Luj XVI se ponadao da će pomoću Strane intervencije da uguši revoluciju, pa 1791. kradoiu napušta Pariz. Uhvaćen je i zatvorcn u Tiljerije. Njegov postupak izaziva opšte ogorčenje i sve češće se čuje feč „abdikacija". Nemajući kud, septembra iste godine kralj sankcioniše ustav. Dolazi i do svevećih podela: U zakonodavnoj skupštini koja se sastala 1. oktobra, oko 300 poslanika pppadalo je fejanima, pristaiicama ustavne monarhije; tzv. umereni centar podržava uglavnom fejane, a uešto prtko 100 poslanika pripada jakobincima i kordiljerima; stvata se i nova grupa - žirondinci. Neredi se nastavljaju. Vandeja se buni. U njenom departmanu Lozer fojavljuju se rojalističke grupe, a na granici se okuplja dmigrantska vojska pod zapoveđništvom Kojdea. Buržoazija se nada da bi ratom mogla da ujedini mase u patriotskom zanosu, ali voda budućih „montanjarS" Robespjer je protiv rata.

208