RTV Teorija i praksa

patriotskim sadržajem i izvanredno uzbudljivom melodijom izazivala svuda oduševljenje i brzo se širila. U prvojutro svog nastanka, 25. aprila 1792, pevanajena jednom sastanku jakobinaca. Ime Marseljeza dobila je kada su je pevali dobrovoljci iz Marselja koji su došli u pomoć pariskim revolucionarima. U oktobm 1792. godine bila je proglašcna hinmom Republike, a 14. jula 1795. godine, na šestu godišnjicu pada Bastilje, nacionalnom hinmom. Za vreme restauracije Burbona Marseljeza je bila zabranjeua, da bi za vreme julske revolucije bila opct pevana, zatim za vreme Drugog carstva sledi ponovna zabrana i, konačno, 1879. godine ponovo proglašenje za nacionalnu hinmu od stranc Narodne skupštine. Marseljezu je 1830. godine za veliki orkestar harmonizovao Hcktor Berlioz, a 1887. Ambroaz Toma. Oduševljenje za ovu melođiju koja je već tada postala međunarodni simbol revolucionarnog otpora svakom ugnjetavanju obuhvatilo je i mnoge druge kompozitore koji su je utkali u svoja dela. Među njima su; Salijcri, u operi Palmira; Šuman u uvertiri Herman i Doroteja i u pesmi Dva grenadira čiji fragment slušamo u izvođenju Fjodora Šaljapina... (muzika) Zatim Umberto Dordano, u četvrtom činu opere Šenije. Slušamo pevanje iz daljine noćnog prolaznika... (mnzika) Franc List, u simfonijskoj poemi Lamento nad umrlim herojem... (muzika) i Čajkovski u uvertiti 1812... (muzika) Želimo posebno da ukažemo na jedan veoma suptilan tretman fragmenata ove mclodije u prelidu za klavir pod nazivom Vatromet Kloda Debisija. Na samom kraju ove kompozicije u kojoj Debisi na slikovit impresionistički način tonovima dočarava prazničnu atmosfcru ispunjenu praskavim uzletima i bleštavim rasprskavanjem raznobojnih svetlećih raketa, u trenutku kada se svc

216