RTV Teorija i praksa

zapisivanje su uvek više od realnosti iako estetski opredmećuju tu samu stvamost. Camera obscura ']c mašina za zapisivanje svetlosti. Paradoks forografije je u činjenici da je samo u mraku mogućno zapisati svetlost! Via negativa/via pozitiva. .. Kožulova fotomonografija TV Uca ima za estetski predmet galeriju likova, tačnije Sezdesetak televizijskih stvaralaca različitih profesionalnih usmerenja i različitih generacija u tridecenijskoj istoriji beogradske Televizije. Još ranije Kožul se osvedočio kao autor svojevrsnog fotoestetičkog svedočanstva objavljenog u knjizi Vuk, povodom stvaranja Vitezović-Kadijevićevog serijala o našem najvećem jezikoslovcu Vuku Stefanoviću Karadžiću. Najveći problem pred Kožulom, osvedočenim fotopiscem, nije bio problem idejno-estetskog prosedea tehničko-telmološkog oblikovanja ove svojevrsne televizijske ikonografije, već problem selekcije u redundantnoj ponudi nmoštva likova televizijske galerije vidljivih i nevidljivih portreta u toj pozamašnoj panorami likova. Još veći problem je za autora predstavljao paradoks da su „TV lica" često izvan same ustanove televizije, kao njeni ođabrani i značajni prolaznici. Pa, ipak, autor je svoj objektiv usmerio na televizijske poslenike koji su neposreduo angažovani u toj elektronskoj industriji informacija, zabave, obrazovanja, pa i umetničko-estetskih postignuća u nastojanju, ne tako brojnih stvaralaca, da se medij televizije izražava umetničkim stvaralaštvom, a ne samo njegovim posredovanjem ili prenošenjem iz drugih umetničkih domena. Kožul pri svojim ekspozicijama TV Иса primcnjuje đva mogućna metoda: skriveni objcktiv i aranžirano Исе pred objektivom. Kada mu svctlost nakloujeno krcira !ik Kožul stvara postignuća svetskog nivoa kakav je portret Pavla Ugrinova alias Vasilija Popovića. U knjizi nema likova Aleksandra Dorđevića, Save Mrmka i doajena TV stvaralaštva na beogradskoj Televiziji dr Jovana Konjovića, koga je autor mogao još za života sresti u kuloarima Televizije ili u staračkoj osamljenosti njegovog doma nedalcko ođ Kalcnića pijace. Začudo da

233