RTV Teorija i praksa

LITERATURA 1) Apel, K.0., Transformacija filozoftje, „V. Masleša", Sarajevo, 1980, 2) Crnobrnja, M, (rcd), Informacija kao osnovni razvojni resurs, Marksistički ccntar, Beograd, 1985. 3) Džiuić, F., Nauka o komuniciranju, Savremena administracija, Bcograd, 1978. 4) Đorđević, T., Teorija informacija, teorija masovnih komunikacija, Bcograd, 1979. 5) Habermas, J., Theorie des kommunikativen Handels, I i 11, Suhrkamp, Frankfurt, 1981. 6) Mikulowski Pomorski, J. i Necki, Z., Komunikowanie skuteczne?, Krakov, 1983. 7) Novosel, P., „Prolcgomcna zajednu teoriju samoupravnc komunikacijc", .Politička misao", br. 3, Zagrcb, 1977. 8) Plenković, M,, Teorija ipraksa javnog komuniciranja, Zagreb, 1983. 9) Plenković, M., Suvremena radio-televizijska retorika, Stvarnost, Zagrcb, 1989. 10) *** Pravo na komuniciranje, UNESKO, Beograd, bez godine. 11) Splichal, S., „Razvoj znanosti na obzorju: komunikologija u Jugoslaviji”, Komisija JRT za istraživanje, Planica, 1989 (27-29. rujna). 12) Škarić, 1., Upotrazi za izgubljenim govorom, Školska knjiga, Zagrcb, 1982, 13) Tudman, M., „Tcorija informacijske znanosti", Informator, Zagrcb, 1986. 14) Vrcg, F., Drušiveno komuniciranje, Zagrcb, 1975.

98