RTV Teorija i praksa

globalu, a ne na nivou pojedinca, je u nekom smislu ipak snažniji od onog koji ima film, pre svega stoga što recipijent čini izbor već onog trenutka kada odluči da ode u bioskop i pogleda film, zatim zbog vremena provedenog кгај radija i televizije i izloženosti porukama ovih medija, koje je đaleko veće no ukupno vreme provedeno u bioskopu. Mnogobrojna istraživanja potvrđuju tezu da se broj poseta bioskopima smanjuje u zavisnosti od toga koliko se televizija širi i što potrebu za filmskom porukom recipijenti zadovoljavaju gledajući televiziju. Danas posebne potrebe zadovoljavaju još kablovska televizija i video. Sve to u određenoj meri doprinosi gledanosti televizije, a smanjuje uticaj bioskopa. Film i televizija imaju dva najsrodnija jezika (peta grupa na skali K. Meza, 1975) u poredenju sa ostalim masovnim medijima, oni dele kodove vrlo velikog stepena specifičnosti ali i odredene grupe diferencijalnih kodova kao Što su tehnološke razlike; društveno-političko-ekonomske (televizija je najčešće monopol države, a film je to rede i to na posredan način); psihosociološke i afektivno-perceptivne (veliki nasuprot malom ekranu, kolektivno gledanje pod potpunom čulnom opsednutošću nasuprot intinmoj porodičnoj atmosferi gde pažnju privlače i drugi sadržaji a gledanje se prckida i nastavlja po sopstvenoj sklonosti) i razlike u programiranju sredstava za prenošenje ideja (narativni nasuprot neuarativnim rodovima, direktni prenosi nasuprot snimljenim „svevremenskim" kondenzovanim konfliktnim situacijama, emisije informativno-političkog karaktera tipa vesti današnjeg dana, nasuprot filmskim novostima koje emituju, ne dnevno aktuelne vesti, već reportaže o značajnijim događajima u određenoj vremenskoj jedinici). POLIT-SOCIJALIZUJUĆI UTICAJ POJEDINIH FILMSKIH ŽANROVA Film može da estetizuje iskustvo određene populacije, da doprinosi formiranju kulturnog koda i upoznavanju sa kulturnim kodom drugih civilizacija i da, naravno, u

102