RTV Teorija i praksa

određenoj meri ima socijalizujući efekat. U kojoj meri će koja funkcija biti u pojedinim filmovima, ili bolje reći filmskim vrstama zastupljena zavisi od autora odnosno društvenih uslova u kojima dela. Tim koji stvara filmsku estetičku poruku uvek je u interakciji sa umetnošću i grupama za pritisak koje kontrolišu i upravljaju produkcijom, spoljnim autoritetima. Održati distancu prema grupi za pritisak, to jest spoljnim autoritetima, autorima je teško јег od njih projekat direktno zavisi. Osim toga, pred autorima je još jedna ograničavajuća okolnost: ukoliko žele da filmska рошка stigne do recipijenta i ostvari komunikativni čin moraju poruku da načine komunikabilnom za široku publiku. Svaki film, bez obzira na žanr, ima ideološke, političke, kulturno-istorijske, moralne, običajne implikacije, nanose društva u kojem je nastao. Teoretičari okupljeni oko časopisa n Cinethique" (Filmske sveske, 1982) upravo su insistirali na odnosu filma i ideologije, čak su i kinematografskom jeziku pripisali ulogu nosioca ideoloških nanosa u poruci. Tako recimo dubinska oštrina i dvoplan u suprotnosti sa krupnim planom daju gledaocu mogućnost da sam bira rešenja, demokratizuju medij. Slika je tako ekvivalentnija stvarnosti pa raspolaže sa više mogućnosti đa je i promeni u pravcu koji odgovara autoru. Brisanje granice između slike simbola i stvamosti na ovaj način učvršćuje gledaoca u njegovom prirodnom odnosu sa svetom, stavlja ga u realne uslove opažanja. U istom smislu i prostor izvan kadra (off prostor) koji se u samom kadru priziva igrom uglova, panoramiranjem ili korišćenjem zvuka, u funkciji je pojačavanja metonimije stvarnosti i direktno utiče na dramsko tkivo i/ili ideologiju, odnosno postiže snažniji socijalizujući efekat (Bonize, 1982). Ima još jedna teza intelcktualne levice u Francuskoj. Kako svest o utisku stvarnosti utiče da se u filmskoj poruci, estetičkom ekvivalentu stvarnosti, prepoznaju (Faržijc, 1982) sopstveni situacijski kompleksi: likovi, iđcjc, motivi, način života, konfliktne situacije... no kako vlađajuća ideologija pripada vladajućoj klasi, znači li to da se u filmovima koji su proizvedcni u kapitalističkom duhu mogu idcntifikovati samo pripadnici

103