RTV Teorija i praksa

se dokumentarne emisije „...rado gledaju, jer imaju snagu autentičnog dokumenta" (Leksikon, 40). Čini se, ipak, da još nisu u potpunosti iskorišćeni svi potencijali povećanja gledanosti Švenka na teritoriji Vojvodine, zbog čega bi Redakcija emisije morala profesionalno da reaguje. Na ovakvo tumačenje upućuje podatak da, iako je trećina Vojvođana upoznata sa tim da se Švenk emituje, ovu emisiju gleda upola manje njih (svega šestina). Sudeći po mišljcnju gledalaca, potrebno je razmotriti mogućnost da se Švenk emituje znatno češće nego osam puta godišnje. Veća učestalost emitovanja verovatno bi privukla i nove gledaoce. Teme koje se obrađuju u Švenku dovoljno su zanimljive, ali malo više raznovrsnosti ne bi bilo naodmet. To, naravno, podrazumeva i nov, otvoreniji način obrade, kao i vcće prisustvo najaktuelnijih društvenih problema i konflikata u tcmatici emisije, što bi gledaocima dalo »mogućnost direktnc identifikacije u pogledu vremena, akcije i mesta” (Rcktor i Trinta 1984, 116), i time doprinelo povcćanju uspeha Švenka. Osim toga, čini se da bi bilo potrebno da se u što većoj meri omogući širi i obuhvatniji uticaj gledalaca na tematiku Švenka. Tako stavovi i mišljenja gledalaca ne bi predstavljali samo pomoćno (i, pokatkad, nebitno) sredstvo aktualizacije tcmatike emisije, nego istinski faktor u prcciziranju njcne tcmatike. Nema potrcbe za promcnom koncepcije Švenka : ova emisija i daljc treba da bude višetematska 5 . Čini se ipak da bi Rcdakcija trcbalo da razmotri mogućnost korekcije u poglcdu dužinc trajanja priloga, jer dosta gledalaca smatra da cmisije tipa Švenka trcba da sadrže manji broj dužih priloga. U okviru javnih diskusija o planovima programa naših televizijskih ccntara dosta često se kritikuju emisije iz studija u kojima vcći broj stručnjaka razgovara o

5 Do zaključka da jo za glodaoce atraklivniji višetematski dokumenlarni program (kađa je u pilanju blok ođ 90 minuta TV Beograd) došao je i Timotič 1988, 12.

125