RTV Teorija i praksa

rešenjem uglavnom iz jednog pravca snimanja i to najčešće u kratkom trajanju, na televiziji broj snimajućih uglova koje zahvataju više kamera progresivno raste sa vremenom trajanja kontinuelnog snimka i dostiže desetine uglovnih pravaca, iz čega proističe da se postavkom svetlosti pri stvaranju slike na televiziji može postići samo kompromisan rezultat u odnosu na optimalan kvalitet likovne obrade. Potrebno je pre realizacije svetlosnog rešenja, posmatranjem kadriranja, na osnovu mizanscena analitično proceniti uglove snimanja za svaku kamcru sa karakterističnim kadrovima i veličinama njihovih planova, te ua osnovu toga osmisliti odgovarajuću svetlosnu konstrukciju, u stvari svetlosnu arhitekturu slike, adckvatnu vizuelnoj impresiji štimunga i atmosfere proistekle iz sadržaja emisije. U prvo vreme, izumitclji televizijskog fenomena, da bi postigli zadovoljavajući kvalitct telcvizijske slike, prcporučivali su ravan nivo osvetljenosti objekta u studiju, kako bi eliminisali cvcntualne ncdostatke i što lakše kontrolisali clcktronskim i fotografskira paramctrima dobijenu sliku na ekranu. Iz ovog perioda se do današnjih dana provlači težnja za ravnim nivoom svetlosti koji istina predstavlja uvek brz i praktičan metod za odredcn žanr televizijskih emisija informativnog i dokumentarnog programa, ali su njime ograničcne mogućnosti na kreativnom planu u ostalim oblastima televizijskog stvaranja. Krcativno-artistička rešenja savremenih ekranizacija, potpomognuta novom usavršcnom elektronskom tehnikom montaže sve više skraćuju TV kadrove, emisija se ne snima više kontinuirano, već se često razbija na sve manjc i kraće sckvcnce pa čak i na kadar po kadar, što omogućujc da sc intervencijom svetlosti televizijska slika likovno obradi u ođredenom štimungu, odnosno da se u slici postignc odgovarajuća atmosfera. Tchnika rada je sve bliža filmu, postepeno se smanjuje razlika u kvalitetu krcativnog izraza filmskc i tclcvizijskc slike. Ponovo se srcćcmo, kao i kod likovnc obradc filma, sa fotografskom obradom slikc, sa clcmcntima svojstvcnim slikarstvu: svctlosf, scnka, boja, oblik, ton, dimcnzija, pcrspcktiva i krctanjc.

155