RTV Teorija i praksa

Na američkom kontincntu SAD uvoze malo - oko 2% od ukupnog televizijskog programa, pretežno iz Velike Britanije, Meksika i Latinske Amerike, dok je u Kanadi ogroman procenat uvezenog materijala iz SAD. U Latinskoj Americi preovlađuju zabavne emisije kod svih obrađenih TV stanica dostižući cifru od oko 50% od ukupnog vremena emitovanja. Većinu ovog uvoza čine zabavni programi: 75 % uvezenog materijala dolazi iz S AD; 12% iz Latinske Amerike; nekoliko procenata iz Evrope. U Zapadnoj Evropi postoji značajna razlika medu zemljama. U celini 30% TV programa se uvozi, od čcga 44% iz SAD, tako da programi iz SAD obuhvataju 10% od ukupnog vremena emitovanja u Evropi 1983, ali većinom izvan udarnog vremena. U Evropi 16% telcvizijskog uvoza potiče iz Velike Britanije; Nemačka i Francuska obezbeduju 5 % do 10%; Istočna Evropa i SSSR 3%. U Aziji i Pacifiku 36% TV programa jc iz uvoza, ali varijacije su ogronme; na primer, od 75% za novozclandski Kanal 2 do 3% za stanicu Kalkuta. SAD i Velika Britanija su glavni izvori programa pored Japana za dcčije programe, đokumentarce i filmove, a Indija, Hong Kong i Tajvan za filmove. Kina proizvodi skoro sav svoj TV program uz nešto malo obrazovnog i informativnog materijala iz Velike Britanije. U arapskim zemljama 42% TV programaje uvezeno; jeđna trećina dolazi iz đrugih arapskih zemalja a 32% od nearapskog uvoznog programa dolazi iz SAD. U Egiptu 54,5% uvezeuog programaje iz SAD. Od preostalog nearapskog uvezenog programa 13% obezbeduje Francuska, po 5 - 7% Velika Britanija, Japan i Ncmačka i manje od 3 % SSSR. Među arapskim zemljama najvažniji izvor uvoznog materijala su Ujedinjcni Arapski Emirati (10%) iza kojih dolazi Egipat (6%), Saudijska Arabija (4%) i Kuvajt (4%). U Africi sc uvozi oko 40% programa, mada i ovdc postojc prilično velike razlikc. Od uvezcnog materijala 50% dolazi iz SAD, 9% iz Francuskc, 5% iz Austrije i 3% iz Kanadc.

50