RTV Teorija i praksa

Како sam na početku ovog rada rekao, predviđanja za budućnost, gde se strah i užasavanje prepliću sa nadanjima i snovima, zasnivala su se na pretpostavci da će nove telmologije biti uspešne i da će u središtu paketa koji će biti isporučen ležati proizvod iz SAD. Naravno, ima nekih zanimljivih indikacija da takvi prograrai, koji se emituju putem novih tehnologija, povremeno mogu da zgmu bogatstvo, ukoliko bi se u tim određenim primerima novih TV usluga, uz korišćenje veće količine matcrijala iz SAD, postigao spektakularan uspeh u prestrukturisanju auditorija i ostvarivanju prihoda od reklama. Primer za to je Italija gde je otvaranje privatnih televizijskih stanica, posle odluke Ustavnog suda 1976. da se odobri rad nezvaničnih lokalnih radio-difuznih stanica, dovelo do dramatičnog porasta prihoda od reklama sa 33 milijarde lira 1970. na 198 milijardi lira 1983 - 370% ovog porasta postignuto je između 1976. i 1983. godine. Ukupni troškovi za reklame u Italiji povećali su se sa 226 milijardi 1970. na 2 666 milijardi lira 1983, ili izraženo u procentima BNP sa 0,42 na 0,50. Ova poslednja cifra maskira pad koji se dogodio između 1970. i 1976. sa 0,42% BNP na 0,30% 1976. godine. Nove privatne TV stanice, prema tome, uspele su da vrate ovaj procenat na prethodni nivo i da ga još dalje povećaju uglavnom preuzimajući prihod od drugih medija i stvarajući nove izvore prihoda. NEMIRNA PLOVIDBA PREDSTOJI Medutim, mislim da ovaj primer ne može da posluži kao model i da u najboljem slučaju televizijskim uslugama, bilo novim ili starim, u kojima dominira uvozni, naročito američki program, predstoji veoma nemirna ploviđba, upravo zbog toga što će nailaziti na sve veće političke i kulturne tcškoćc pri pokušaju da otključaju vrata riznice koja objcktivno glcdajući svakako postoji. Ima jcdna zanimljiva i korisna priča koju bi trcbalo ispričati, jer mislim da je ovdc prikladna. Trećeg avgusta prošlc godine uprava stanice .Super Channel', pancvropska tclcvizijska satclitska služba koja radi 24

61