RTV Teorija i praksa

klasifikacije. Sve donedavno je u strukturiranju komunikologije stavljano težište na ono što se putem javnih medija komunicira (informacija) pa je autononmost komunikologije stalno dovođena u pitanje, jer ona nije ncka nova metafizika koja bi proučavala sve sadržaje Ijudske spoznaje. Kako je u Jugoslaviji ona uvijek bila u snažnom zagrljaju politokracije i praktične politike, sasvimje razumljivo da se komunikologija tretirala kao neka primijenjena politologija ili, u malo znanstvenijcm obliku, primijenjena sociologija. Nije zato slučaj, kako je to pokazalo i istraživanje S. Splihala da su se komunikološkim istraživanjima u nas najviše bavili politolozi i sociolozi. Međutim, njegovo bibliometrijsko istraživanje je s tim u vezi otkrilo jednu zanimljivu Činjenicu: da su po rangu citiranja (što znači znanstvenog utjccaja na oblikovanje komunikologije) svi navedeni autori političko-sociološke provcnijcncije u razdoblju od 1965. do 1986. padali, tj. da ih se sve manje u komunikološkim radovima citira i uzima u obzir kao relcvantne neimare komunikološke misli (11, str. 25). Spliha l tu pojavu ne tumači, ali se ona može protumačiti snažnim utjecajcm drugih znanosti na konumikologiju (lingvistike, filozofije, kibernctikc itd.). Naime, tek nakon afirmacijc elcktroničkih medija za javno komuniciranjc dolazi do povijcsne reafirmacije dijaloga kao najvažnije forme Ijudskog komuniciranja. Kad su se s tim u vezi u fcnomcn komuniciranja uključili lingvistika i filozofija nužno đolazi do paradigmatskog obrata u komunikologiji. Dok je u prvoj fazi njcna razvoja dominirala sadržajna analiza (što sc komunicira, tko upravlja medijima, kakav jc njihov utjccaj na javno mnijenje itđ.), u drugoj (koja je tek započcla u nas) komunikologija se oslobađa toga sadržajnog balasta, јег bi ona tada nužno morala biti jcdna svcopća znanost, pa čak i nova mctafizika. Zahvaljujući afirmaciji dijaloga kao izvoruog komunikacijskog susrcta đvaju umova (kako jc to istakao Simmcl), komunikologija se danas okrcće prcma svome jcdinom i istinskom prcdmctu - komuniciranju Ijudi: kako sc taj proccs odvija, kako Ijudi shvaćaju jcdan drugoga, kako sc prcnosc porukc, kako čovjck postajc razumljiviji