RTV Teorija i praksa

drugome, jednom riječju, kako to naglašava i K.O. Apel, kako stvarna komunikacijska zajednica putem sporazumijevanja i usuglašavanja stavova u sebi ostvaruje konture idealne komunikacijske zajednice. Danas je zbog toga, kako naglašava Apel, i cijela filozofija postala jedna metakomunikologija. ,U zaoštrenoj formi moglo bi se reći: 'prva filozofija' nije više istraživanje 'prirode' ili 'biti’, ’stvari' ili 'bivstvujućega' (ontologija), pa također više ni refleksija o 'predstavama' ili 'pojmovima' svijesti ili uma (teorija spoznaje), nego refleksija o 'značenju' ili 'smislu' jezičnih izraza (jezična analitika) " (1, str. 455). Zbog tog pomaka u komunikološkoj paradigmi istraživanja J. Habermas dijeli sve Ijudske spoznaje u tri grupe: 1) empirijsko-analitičke spoznaje koje su podloga instrumentalnom, tehničkom djelovanju Ijudi, 2) hermeneutičko-razumijevajuće spoznaje koje su podloga Ijudskom komunikativnom djelovanju kao đjelovanju Ijudi na Ijude i 3) kritičko-dijalcktički tip spoznaja koje su podloga svih mctatcorctskih analiza i filozofijc kao kritičke svijesti svega postojcćeg. Kako dalje naglašava Habermas, »unutar funkcionalnog aspekta sporazumijevajuće komunikativno đjelovanje služi tradiciji i obnavljanju kultumog znanja; unutar aspekta koordinacije djelovanja ono služi socijalnoj integraciji i uspostavljanju solidarnosti; unutar aspekta socijalizacije komunikativno djelovanje služi, konačno, izobražavanju ličnih identiteta. Simboličke strukture svijcta reproduciraju se na putu kontinuiranja važećih znanja, stabiliziranja grupne solidarnosti i obrazovanju sudionika sposobnih da odgovorno rade" (5, str. 208-209). Osnovni prcdmct komunikologije zbog svega toga nije više sam sadržaj, nego prvcnstveno način, oblik, metoda, cvaluacija i regulacija procesa komuniciranja. Glavna pitanja konumikologije zato sada glase: kako je moguće komunicirati, što jc kod, odnos polja intcrsekcije idcmhcta prcma ncidcntitctu u dijalogu, ontološkc, gnoscološkc, psihološkc, sociološke, mcđijskc i ostalc