RTV Teorija i praksa

granica tek posle nekoliko nedelja ili meseci danas bivaju odmah, ako ne doživljeni, a ono poznati gledaocima i slušaocima u većem delu sveta”. 1 Budući da oni koji pripremaju informacije i njihovo odašiljanje u etar najčešće nemaju precizne podatke o tome ko, kad, kako i sa kojim ciljem prima informacije (odnosno ne poseduju potpuniju povratnu informaciju od primaiaca), oni ne znaju dovoljno o tome kako primalac reaguje. Nije teško zamisliti u kakvoj se onda situaciji nalazi mlad čovek, srednjoškolac ili još mlađi od njega, ako je već tu pod kišom reči i brojki, a još neformiran i nepripremljen za prihvatanje informacija koje mu se nude sa svih strana, preko školskog programa, štampe, radija, televizijskog ekrana. Pitanje je kakav je njegov odnos prema svetu koji ga okružuje, čiji je on deo, i u kojem on treba da bude aktivni činilac stvarnosti svoje i šire sredine. Da bi neka informacija poslala i ostala dugo zapamćena, tj. da bi postala i ostaia deo čovekovog iskustva, mora đa za njega ima vrednost, a on da se sa njom suoči i đa je razume. Nama se već duže vreme nameće pitanje koliko Ijudi shvataju ono što čuju. Radeći u školi, s mladima, pomišljala sam upravo na te Ijude, učenike srednje škole. Tako je i nastalo istraživanje čije rezultate ovde saopštavamo. Zadatak je bio sledeći: proveriti koliko je učenicima drugog razreda srednje škole razumljiv sadržaj televizijskog Dnevnika. Odabran je jedan običan dan bez izuzetnih događaja. Učenicima je dat zadatak da 25. oktobra 1989. godine u 19.30 gledaju Dnevnik i prateći ga ispisuju reči koje im nisu jasne, koje ne razumeju. Ispitivanje jc izvršeno u OVO „Dušan Trivunac Dragoš” u Svrljigu i njime je obuhvaćcno 110 učcnika drugih razreda. To su bila 32 učenika 11-1 (nadaljc odeljenje A) prirodno-matcmatičkog smcra, zanimanja

1 Langranđ P., Uvod u permanentno nhrazovanjc, NUBS, Bcograd, 1971.

105