RTV Teorija i praksa

Mnoge od tih reči u televizijskom Dnevniku su neophodne i bez njih se ne može, ali u nespretnim rečeničkim sklopovima zamagljuju svoju suštinu. Na drugoj strani koriste se takve reči i izrazi kao što su; zacrtava, konstatuje, konsoliduje, manipuliše, i mnoge skraćenice (souri, ouri, oouri, sizovi), a vrlo često i neke naše obične reči zamenjuju se novim kovanicama, što još više otežava razumevanje teksta emisije, mnogo više od samog nerazumevanja reči. Imajući sve to u vidu možemo reći da je gotovo sigurna pretpostavka da su učenici „nepoznatim” označavali samo one reči za koje ne bi mogli dati značenje (ako bi bili upitani), a nešto manje sigurna može biti i pretpostavka da verovatno ima još dosta reči, sintagmi i sklopova koji su „ipak razumljivi”, ali ne i sasvim razumljivi. No, naša anketa to ovom prilikom nije mogla registrovati. Polazeći od ove druge pretpostavke učinili smo sledeću proveru. Reči koje su samo jednom označene kao „nepoznate” stavili smo u kontekst i tražili da ispitanici; a) pored strane reči napišu domaću sa istim ili približnim značenjem (sinonime za reči: konstelacija, kadar, migracija, polemika, replika, revizija, stabilizacija, ultimatum, jrekvencija, šovinizam). 2 b) među tri ponuđena odgovora tačno odrede značenje reči ( emigrant, delegat, akcija, doktrina, kredir, polemika, kriza, represivne mere, statut, fluktuacija); c) objasne značenje reči ( inteligencija, struktura, progresivan, konflikt, dezintegracija) u datim rečenicama; i d) odaberu rečenicu u kojoj data reč ( konflikt, prezentirati, dizajn, mahinacija, zabluda) najviše odgovara svom značenju.

2 Za identifikaciju mogućih značenja koristili smo se a) za strane reči: Vujaklija Milan, Leksiknn stranih rcči i izraza, Prosvela, Beograd, 1980. b) za domaće reči: Populama cnciklopcdija, BIGZ, Bcograd, 1976. i Pravopis srpskohrvatskoga knjiievnog jczika, Malica srpska, Matica hrvatska, Novi Sad, Zagrcb, 1960.

110