RTV Teorija i praksa

broj reči i izraza koji mogu biti nerazumljivi gledaocima Dnevnika iz redova mladih, čak i ako se uzme u obzir da varoš Svrljig, gde je ispitivanje vršeno, ne mora biti dobar reprezentant socijalnih sredina sa najviše karakteristika savrcmenog života našeg društva; 2. Вгој nejasnih reči, nepoznavanje njihovog značenja i moguće upotrebe umnogome snižavaju informativnu vrednost praćene televizijske emisije; 3. Ovi rezultati nalažu aktivnost u više pravaca. Najpre postoji mogućnost da škola u okviru redovne nastave, ili kroz posebne forme, radi na savladavanju jezičkih teškoća (tumačcnje reči koje mogu biti uČćnicima nepoznate, obavezno razjašnjenje termina u svakoj nastavnoj obiasti, pravovremeno anketiranje i razjašnjavanje reči i izraza koji to zahtevaju, rad u sekcijama mladih lingvista, stvaranje navika da se ne prelazi preko nerazumljivog i navika korišćenja rečnika, obavezno upotpunjavanje biblioteke rečnicima, leksikonima i drugim priručnicima ove vrste, stvaranje navika kritičkog korišćenja i upotrebe stranih reči kada za to ima domaćih i sl.). Na drugoj strani naše bi istraživanje moglo biti indikacija pozvanijima od nas da se pozabave problemima jezika javnih glasila (i televizije u njihovom sistemu), a radnicima na programu (novinari, urednici, lektori) da vodc računa o razumljivosti odnosno nerazumljivosti sadržaja koje emituju. Najzad, i sami bi učenici mogli izvući zaključke o potrebi sopstvenog jezičkog usavršavanja, odnosno povećanja lične sprcmnosti i sposobnosti za učešće u procesu informisanja. LITERATURA 1. Todorović Aleksandar, Sociologija masovnih komunikacija, Gradina, Niš, 1974. 2. Jezik u savremenoj komunikaciji (zbornik radova) Ccntar za marksizam Univerzitcta u Beogradu, 1982. 3. Plavšić S. Prvoslav, „Mlađi o govoru i jeziku voditclja RTB”, ~RTV - teorija i praksa”, br. 26-27, Bcograd, 1982, str. 199-204.

113