RTV Teorija i praksa

Blagoje Danilović

OSVETA TONSKE KAMERE Iz televizijske prakse

Preokupirani savremenom TV tehnikom mladi televizijski novinari često osećaju neodoljivu želju da što pre sa tonskom kamerom (filmskom ili elektronskom, svejedno) pođu na teren uvereni da je to najvažnije za uspešno obavljanje zadataka na terenu. Takvi na teren odlaze (često bez beležnice i olovke), a što je najžalosnije, i bez sluha za ekipni rad, preterano samouvereni da će se na terenu osećati „као riba u vodi”. Kadri su da kažu da će jednu TV vest (ili izveštaj) lako napraviti, zanemarujući proverenu istinu: „Televizijska informacija je rezultat kolektivnog rada”. 1 Oni koji tu istinu ne uvažavaju (ima i takvih koji su se u to uverili), kasnije imaju podosta praktičnih problema u montaži i u televizijskom novinarstvu uopšte. Stoga bi TV novinarima na ovo trebalo blagovremeno ukazivati. Odista, kako se sve ovo, a posebno upotreba TV tonske kamere, može osvetiti mladom novinaru? Jednostavno - obiljem tonskog materijala iz kojeg je (kao po nepisanom pravilu) u filmskoj ili elektronskoj montaži teško „isplivati”, pogotovo ako se na terenu ne vode beleške o relevantnim podacima za strukturisanje vesti

i Stevan Landup, Slika u telcvizijskoj infonnaciji, Bibliolcka RTV teorija i praksa, Beograd, 1986, str. 6.

139