RTV Teorija i praksa

TRIDESET HILJADA DANA I NOĆI MALIŠE BEŠEVIĆA Ovo je selo Viča u srezu dragačevskom, deset kilometara udaljeno od Jelice ispod Vučjaka. Ovde se ovo mesto Viča bavi voćarstvom. Ovde je u Viči bilo 1927. godine sedam pekmezara, samo u Viči, peko se pekmez. Posle je nastupio krompir. Narod je ovaj vredan i vrlo radan. Ja se zovem Mališa Bešević. Rođen ovde u Viči, srez dragačevski, 14. januara 1896. godine. Majka, kađ sam bio mali, mi je tepala ~moj mališa”, i tako sam dobio ime Mališa od nje. A inače meni nije pravo ime Mališa nego Radiša. Posle u ratu, kad smo odstupaii ргеко Albanije, Radiša je nestao ргеко zvaničnih knjiga, arkiva je nestala, nestaio je i Radiše.... ja nisam dospeo na Krf tamo kao Radiša, nego sam tamo došao kao Mališa, i kao Mališa otišao i za Bizertu. Iz Bizerte sam otišao u Sidi Fatel, u bolnicu na lečenje. O lečenju, kada mi je prvo otvorena karta za lečenje, oni su me pitali. „Како ti je ime?”, ja sam kazao: „Ime mi je Mališa Bešević, tako iz Viče, odatle iz Srbije”. I tako je odatle pošo Mališa, iz Sidi Abdela. ...Posle završetka baikanskih ratova sa Turcima i Bugarima, došao je 13. jul 1914. godine. Te noči oko pola noći objavljena je mobilizacija. Pandur Radomir Kovačević pošo je brodom i počeo da zove jednog po jednog. Mi smo poustajali, ja sam usto. On zove svakog i kaže: „Odmah dok svane da budete u Viči na zbornom mestu”. I moj tata je ustao; on je bio u komori te je spremo kobilu - trebo je da spremi samar i sve što treba za komoru. Ja sam usto, doveo kobilu pa smo svi spremali. Majka je spremala torbe, spremala leba, s leba. Brat, i on isto tako, ide i on, mobilisat je kao prvi poziv. I tako, kad je svanulo u selu nije imalo niđe nikakvog muškarca, sve su žene i deca bila. Vratili su voiove i polazili tamo, deca kvrče, sve se ono daio u pisku, kao da je pusto selo, narod otišao sav, koje je moglo otišlo je.

152