RTV Teorija i praksa

sposobnosti ili boljeg očuvanja početnog tehničkog kvalileta. Svakako je to veoma bezbedan, ali, takođe, i veoma konzervativan pristup koji je teško opravdati u takmičarskoj situaciji i u svetlu postojanja alternativnih izvora programa. 2. Jedna druga mogućnost je preneti konvencionalne kompozitne sisteme zemaljskim putem i MAC formate formatima na satelitu. Sve donedavno verovali smo da je to rešenje koje treba smesta prihvatiti. Ali, otkrili smo da to rešenje nije ispravno. Suočen sa obiljem različitih programa koji se isporučuju u PAL, SECAM ili NTSC zemaljskim putem, ргеко kabla ili preko satelita, gledalac je više nego nevoljan da investira u opremu za prijem MAC, tim više što je dosta neosetljiv na poboljšanja kvaliteta koje ovaj novi format signala donosi. S druge strane, uvođenje takvog servisa zahteva ogromnu promenu na strani produkcije. Ako gledalac mora da kupi nov prijemnik da bi uživao u audio i video poboljšanjima koji su svojstveni MAC sistemu, difuzer mora da proizvede svoje programe u komponentama i u stereu da bi obezbedio adekvatnu hranu za prenosni kanal. Dekodovane PAL slike i neki pseudo stereo trikovi bi dekuražirali potrošača čak još više nego kupovina novog aparata. 3. Mogući izlazbi mogao da bude da se zemaljski formati ostave neizmenjeni a uvede 16:9, ili širi MAC na satelitu. Takva opcija bi mogla da ponudi razumnu promenu gledaocu, koja bi možda bila dovoljno privlačna da ga übedi da investira u novu opremu za prijem. Međutim, to ostavlja glavni deo difuzije, ili ako više volite, kičmu javne difuzije, tj. zemaljski sistem, da se bespomoćno vuče iza svega, bez ikakvih šansi da se takmiči pošto su njegovi kanali suviše uski za ovu novu tehniku. Prenošenje širokim MAC znači takođe pravljenje programa sa 16:9 formatom slike. Sada je jasno da su nam potrebna dva kompleta produkcione opreme: jedan za konvencionalni 4:3 kompozilni sistem i drugi za 16:9 komponentni sistcm. S druge strane razlika u

29