RTV Teorija i praksa

prilaza informacijama, kada se osnivaju nezavisne producentske kuće „veoma je važno da FISTAV (International Federation of audiovisual workers) organizuje sve medijske radnike u Evropi da ne bi međusobno dolazili u sukobe interesa” 26 rekao je sekretar britanskog sindikata filmskih i televizijskih radnika. A kod nas takvog sindikata još zaista nema. Tek osnovani samostalni sindikat RTB moraće da prođe kroz mnoge muke da oformi svoje cene, svoje zajedničke poglede na težak položaj filmske industrije, na unutrašnje i spoljašnje članove (nadam se ne više tako razdvojene!) i na popularnu kulturu: Taj mač sa dve oštrice, koji služi komercijalnom, ali koji može da izaziva polemike, koji može da bude još gora manipulacija od dominantne kulture, ako je u pitanju kozmetizovanje uvek istog i jedinog „Aparata”. Koji može da se bori za nove kvalitete i novi auditorij kao Raša Popov u Varošarijama (ali da li i kao ekipa Šoder liste ili Leta naAdil). Koji može i da nas distancira od svoje domestikatorske uloge „slavljenja konstrukcije auditorija” 27 , proslave na koju se pozivaju svi, ali neki više nego drugi, kako kažu Bruk (Bruck) i Roa (Roeh). Politički diskurs vlasti je opšte prisutan ali popularna i elitna kultura se jeđna drugoj približavaju tamo gde je nešto postignuto prepoznatim sredstvima a ne tamo gde sredstva ni ne vidimo.

26 Aian Sapper, „The cost of neo-capitalism”, FTT june 1990, London.

27 Peter A. Bruck, Itzhak Roeh, „Аll of us are invited", referat na seminaru u Dubrovniku, maj 1990.

139