RTV Teorija i praksa

Dokumentarno-informativne mogućnosti radija ogledaju se u njegovoj sposobnosti da akustički upečatljivo i vjerodostojno dokumentuje jedno činjenično stanje, da oživi jedan događaj iz prošlosti kao da je on upravo u toku ili da ga eksplicira višeznačno - u svjetlu javnog mnijenja - što će uveliko uticati na individualni stav svakog pojedinog slušaoca prema njemu. Sa svim svojim upravo navedenim mogućnostima radio nužno i u velikoj mjeri utiče na promjenu međuljudskih odnosa, a svojom neposrednošću i brzinom reakcije na trenutna i protekla zbivanja u izvjesnoj mjeri prevazilazi moćštampe koja ipak moramo priznati - stoji na samom početku, na samom pragu naše epohe, epohe masovnog komuniciranja. Vi ste autor prvog teonjskog zbornika o radiju - Aspekti radija (1978) - u nas. Da li je moguća teorija radija kao estetika ovog medija? Ono što je mene lično uvijek najviše zanimalo u okviru tekućeg radio-programa bile su emisije „dramske produkcije radija”. Njih sam oduvijek pratila i veoma sam rano zapazila da se modeli radio-dramskih emisija tokom vremena mijenjaju, da gube svoj dramski naboj, osjetila sam da se u njima komponenta dramskog troši, razliva i nestaje, da bi radio-drame prestale biti drame za radio i postale nešto drugo. One su sve češće postajale suptilne igre glasova, virluozna poigravanja s akustičnim materijalom, a vremenom se pokazalo da „radio-dramski program” više ne nudi ono što svojim nazivom nagovještava, a još manje ono što slušaoci (bar većina) od njega očekuju. Sve češće mi je „radio-dramski program” donosio iznenađenja, a gotovo svaki put jedan novi i drugačiji ugođaj. Na pomenute promjene, vjerujem, nije toliko uticao ukus publike - iako masovni mediji tom ukusu podilaze u većoj mjeri nego pozorište na primjer. Ne vjerujcm ni da je to bio trcnd srodnih promjena u ostalim umjetnostima, naročito onih u pozorišlu. Uvjcrena sam, naprotiv, da su te promjene izazvane prevashodno

151