RTV Teorija i praksa

ogromnim mogućnostima i izazovima sve savršenije i rafiniranije tehnike radijskog medija. Eksperimentišući i poigravajući se s akustičkim materijalom, autori su, istražujući nove tehničke mogućnosti radiofonskog izraza, napuštali uhodane klišee radio-dramaturgije i počeli se sistematski baviti medijem. U tim traganjima su upravo osnove estetike radija koja ne samo da je moguća, već je i neophodna. Konture osnovnih usmjerenja estetike radija u prošlosti, posmatranih u evropskom kontekstu naznačene su u pomenutom zbormku Aspekti radija, 1978. Vi se zalažete za umetnički, za estetski status radio-dramskog dela. Štaje umetnički zadatak autora radio-dramskog dela? Ako govorimo o estetici radija, prirodno je da govorimo o estetskom statusu radiofonskog djela. Namjerno izbjegavam pojam radio-dramski iz razloga koji su već naznačeni u prethodnom odgovoru. Radio-drama, najkraće rečeno, ne mora biti drama za radio. Ona je to u suštini veoma rijetko i zato radije upotrebljavam oznake radio-igra, audio-igra ili, naprosto, radiofonsko umjetničko djelo. Umjetnički zadatak autora radiofonskog đjela sastoji se u idealnoj primjeni radiofonske tehnike, u obradi i eksplikaciji umjetnički „komponovanog” akustičkog materijala, koji je - bilo da je riječ o literarnom tekstu, bilo da je riječ o slobodnom nizu riječi, šumova, muzičkih sekvenci, stilizovanih zvučnih senzacija, bilo da je riječ o originalnim tonskim snimcima - u osnovi ponuđenog materijala i kreativna sinteza izabranih akustičkih komponenata je, čini se, sljedeći korak na putu umjetničkog građenja radiofonske strukture radio ili audio-igre, koja je mnogostrukošću svojih pojavnih oblika samo jedan od mnogobrojnih žanrova umjetničkog programa radija. U čitavom tom kolopletu zvučnosti autor u procesu stvaranja radio-igre ne bi smio zanemariti neophodnost postojanja jeđnog vrhunskog cilja, ideje vodiije, koja bi trebalo da - ne u ideološkom već u umjetničkom smislu

152