RTV Teorija i praksa

- objedini sve komponente buduće radiofonske kompozicije u jednu koherentnu, akustički efektnu i estetski vjerodostojnu cjelinu. Šta je estetskipredmet radiofonskog dela? Estetski predmet radiofonskog djela može biti veoma različitog karaktera, o čemu onda zavisi tipologija njegove radiofonske strukture. Ukoliko je u njegovoj osnovi literarni tekst, riječ je po pravilu o modelu tradicionalne literarne radio-igre, koja je žanrovski svakako najbliža pozorišnoj umjetnosti. U tom slučaju, naravno, ne bi trebalo zazirati od pojma radio-drama. U takvom modelu radiofonskog djela je nosilac poruke govorna riječ, Ijudski glas, oslonjen na šumno-muzičku kulisu imaginarnog prostora „radiofonskog zbivanja”, ali ona omogućava imaginaciji slušaoca jedan daleko širi i slobodniji radijus kretanja, tj. zamišljanja, nego što to čini vizuelno fiksirano „predstavljanje na sceni” pozorišne predstave. Pretpostavka punog audio-doživljaja, tj. idealnog utiska radiofonske „predstave” - neka to bude radio-drama - je ne samo sposobnost već i navika slušaoca da se usredsredi isključivo na čulo sluha, koje onda pokreće njegovu moć trenutne uobrazilje. Trenutna mobilizacija imaginacije je od neobičnog značaja јег je slušanje - recepiranje radiofonskog umjetničkog djela - fluidni, prolazni događaj. Radiofonska umjetnost je, prema tome, kao i muzika, umjetnost u vremenu. Namjerno ovdje ukazujem na paralele s muzikom a ne s filmom (što je takođe evidentno) iz razloga što ovo posljednje dolazi još snažnije do izražaja u radiofonskim djelima (uslovno rečeno) eksperimentalnog tipa, u tzv. novoj radio-igri. Tu osnova radiofonske realizacije nije literarno zaokružena tekstualna cjelina već neka vrsta sinopsisa ili partiture, koja je samo povod potencijalnom akustičkom ostvarenju; a ono ne nastaje za pisaćim stolom već doslovno u studiju, za montažnim pultom. U tom smislu o djelima novog talasa umjetničke radiofonije - o novoj ili eksperimentalnoj radio-igri

153