RTV Teorija i praksa

(Luchvig Harig) Sahrana uz državne počasti ili Četiri lekcije o političkoj zajednici, čija je struktura i značenje detaljno opisano u raspravi Hajnriha Formvega (Heinrich Vormv/eg) Dokumenti i kolaži - Preduslov za novu radio-igru iz 1970, što je uvršteno u zbornik Aspekti radija (isto u „RTV - teorija i praksa”, 1978/10, str. 68/9). Koje su ličnosti i pojave dale najveći doprinos osamostaljivanju žanra radio-drame u nas? Koji su to autori i u čemu je njihov umetnički i estetički doprinos? Veoma je teško sažeto i precizno odgovoriti na ovo pitanje. Odgovor bi morao biti rezultat potpunog uvida u razvoj radiofonske umjetnosti u Jugoslaviji, kao i uvida u razvoj teorijske misli o radiofonskoj umjetnosti na našem tlu. Ja taj uvid, nažalost, nemam, ali mogu ukazati na ono što me je tokom godina podržavalo da pratim, te da i sama teorijski promišljam umjctnost radiofonije. Tu prije svega mislim na „igrani” program radija. Na radio-dramu kao „književnu vrstu” bez pretenzija da „utvrdi kanone neke posebne radio-poetike” prvi na jugoslovenskom prostoru upozorava zagrebački teatrolog Borislav Mrkšić u svojoj nevelikoj knjizi Poetika radio-drame (izd. Radio-televizija Zagrcb, 1967). Osim kratkog pregleda prve faze razvoja jugoslovenske radio-drame, knjiga sadrži pokušaj teorijske identifikacije radio-drame kao fenomena još uvijek veoma bliskog pozorišnoj umjetnosti, ali istovremeno jednoznačno usmjerenog na radio kao izražajno sredstvo. Mrkšićeva knjiga se oslanja na bogatu radio-dramsku produkciju jugoslovenskih i evropskih radio-stanica do ranih šczdesetih godina, produkciju koja je u svojoj osnovi imala izrazito literarne tekstove domaćih i stranih pisaca. Ti su (po sebi veoma čitljivi) tekstovi šezđesetih godina redovno publikovani u posebnim izdanjima Radio-Zagreba, a među autorima susrećemo imena poznatih hrvatskih pisaca tog razdoblja: Vojislav Kuzmanović, Zvonimir Majdak, Ivan Slamnig, Anlun Šoljan, Ircna Vrkljan i mnogi drugi.

155