RTV Teorija i praksa

ogroman doprinos razvoju i afirmaciji radiofonske umjetnosli u evropskim, pa i svjetskim razmjerama. Svoj esej Obrisi akustičke umjetnosti (čiji će se prevod uskoro pojaviti u sarajevskom časopisu „Izraz”) Šening završava riječima: - „Zahvaljujući angažmanu umjetnika iz različitih medija dolazi do integracije najrazličitijih umjetničkih kvaliteta, pri čemu oni dobijaju na produktivnosti, a da se pri tom ipak ne izgube u nekom proizvoljnom pluralizmu ’postmoderne’. Nakon gotovo stogodišnje tradicije počinju da se ocrtavaju i u opštu kulturnu svijest urezuju obrisi akustičke umetnosti. Radio ima šansu i odgovornost da i übuduće na sebe preuzme razvoj ars acusticae, kojem je inače bitno pridonosio, razvoj koji bi se mogao shvatiti kao izazov njegovoj vlastitoj utopiji”. Kakve će oblike übuduće preuzimati radiofonska umjetnost u Jugoslaviji preostaje nam da vidimo. Jedno je međutim sigurno: Radio-drama/radio-igra/audio-igra budućnosti mora biti akustički događaj. Audio-senzacija par ехсеИепсе. Ona će kao vrsta opstati i na kraju preživjeti jedino ukoliko sačuva svoju formalnu i egzistencijalnu samobitnost, potpuno različitu od dramaturgije filma i televizije. Ona mora da počne tamo gdje akustika u potpunosti zamjenjuje optiku. Navedite literaturu, autore i dela, o teoriji ipraksi radija, radio-dramaturgije, radio-režije, koja bi trebalo u nas prevesti i objaviti. Mislim da bi to prije svega trebalo da budu tri kapitalne zbirke eseja Klausa Šeninga (Klaus Schoning) (priređivač i autor pojedinih napisa) - Neues Hdrspiel. Essays, Analysen, Gesprđche, Frankfurt a. M., 1970. - Neues Hćrspiel O-ton. Der Konsument als Producent, Versuche. Arbeitsberichte, Frankfurt a.M., 1974. - Spuren des Neuen Horspiels, Frankfurt a. M., 1981. - Reinhard Dohl, Das Neue Horspiel, Geschichte und Typologie des Hčrspiels, Darmastadt, 1988.

161