RTV Teorija i praksa

prirodi stvari kasnije nego rađiofonska - danas sve jasnije konstituiše kao specifično polje estetske kreativnosti. Dva nagrađena dela, američki Orkestar i britanska Ekstravagancija Medičijevih, nastala su u tom ključu, koji je žiri nazvao „inovativnom upotrebom nove postproizvodne tehnologije”, (Od ostalih, nenagrađenih emisija vredi izdvojiti, za potrebe ovog osvrta, briljantno ostvarenje Tonija Parkera Hindemit u produkciji britanske ITV mreže.) Naravno, mnogo je i dalje znakova pitanja, posebno povodom emisije Kanala 4 Ekstravagancija Medičijevih. Ova skupa kostimirana produkcija rekreira, najnaprednijim tehnologijama dvadesetog veka, bogatstvo i raskošni iluzionizam istoimenog originalnog spektakla iz 1589. godine, priređenog prilikom venčanja Ferdinanda Medičija i francuske princeze Kristine od Lorena. Naglašena težnja ka lepoti i baroknoj preobilnosti slike obnavlja dilemu koja poslednjih godina, kao drugo ja, u stopu prati mnoga najistaknutija ostvarenja žanra: da li je prag nove televizijske umetnosti istovremeno i prag kiča? Da bi se ova dilema istinski razrešila, potrebno je prethodno razvedriti nebo televizijski vizueinog, koje je sada, u doslovnom i metaforičnom smislu reči, prepuno kolorisanih kumulusa, kao simbola jedne dekorativne estetizacije, namenjene kultu manirističkog savršenstva i divljenja. Na đrugoj strani, takmičenje TV drama ostalo je, što je mnogo lošija mogućnost, bez ikakvih znakova pitanja ili uzvika. Prema opštem mišljenju i proceni samog žirija, konkurencija je ovde bila slaba, a uz to sva u znaku depresivnih tonaliteta i pomanjkanja duhovitosti. Iz preovlađujućeg sivila za nagrade su izdvojene dram e Fraktnra miokarda (Francuska) i Ispitivanje (Švedska). Mnogo više uzbuđenja, i to različitih od onih na radiju, donela je dokumentarna produkcija. Dok su se teme radiofonskih fičera kretale u širokom rasponu, od intimnih porodičnih drama do nedavnih istočnoevropskih političkih potresa, u kategoriji televizijskih dokumentaraca poslcdnja istorijska

170