RTV Teorija i praksa

IVAN PETROVIĆ: da me nestane ispred ognja PETAR MRAK: iz tesnaca IVAN PETROVIĆ; iz te teskobe PETAR MRAK: iz tog užasa, da pobegneš, da pobegnem. IVAN PETROVIĆ: I ja sam otišao. Izgubio se. Otišao bez traga, ali na stopama vučem još tu vatru i taj užas, godine prolaze, a ti si uvek ista, nijedne sede na slepoočnicama, a ja sam sav bco, nijedne bore na tvom čclu, a mojc su lice bore preorale i pojele, gorka moja vatro, slatki moj užasu, užasna slasti, ugljevlje gorko i žarko prsti mi jož plameno bride, godine prolaze, a ti si uvck isto topla, čim zatvorim oči ili spustim giavu na jastuk, imena ti se više ne scćam, toliko ti tepam, toliko te slikam, u sebi te dozivam, u noći te sanjam. Čim spuslim glavu na jastuk. Amalija kaže, u snu buncam bcz prcstanka sva imena rcdom; Lauro, moja Junono, Paučino-Na-Očima, Suzano, Suzo-Ano. PETAR MRAK; Pesmo-Nedopevana IVAN PETROVIĆ: Andaluzijo, Kokoško-Najcžcna, Sunčanc-Bruce-U-Mojim-Crnim -Godinama, Milko

189