RTV Teorija i praksa

U uopćenijoj formi, autor je pod jednosmjemim diseminativnim modelom javnog komuniciranja prikazao model koji je svoju povijest počeo od Julija Cezara (i njegovih novina „Acta diurna") i koji se karakterizira visokim stupnjem manipulacije, indoktrinacije, pasivizacije recipijenata i ograničena koraunikativnog djelovanja na mase. Veću pažnju je s pravom posvetio drugom modelu s kojim svijet ulazi u XXI stoljeće. To je dvosmjemo, dijaloško, induktivno i argumentirano komuniciranje svih građana po općem principu; svi sa svima o svemu argumentirano potpuno i osobno odgovomo. Kako je taj modcl danas omogućen i od modernih elektroničkih hardverskih sistema za prijenos signala na velike daljine, autor je pokazao njegove komunikativne prednosti i perspcktivu, a sve radi toga da se naše elektroničko novinarstvo konačno opredijcli za ovaj model s kojim se ulazi u budućnost, neposrednu demokraciju i svijet XXI stoljeća. Nakon što je time osigurao opću razinu eksplikacije, autor u trećem poglavlju, idući od općega prema pojedinačnom, analizira bitne pretpostavke za implementaciju toga novog modela dvosmjernog, demokratskog i samoupravnog modela javne diskusije građana bez svojih posrednika (novinara). Uvažavajući Marksovu objekciju o primatu proizvodnih snaga (kao skupa stvaralačkih čovjekovih dostignuća), Plenković među prve i temeljne pretpostavke novoga modela dvosmjernog komuniciranja svih građana na daljinu, naglašava modeme elcktroničkc komunikacijske medije (radio, televizija, kompjutor). Na drugom mjestu su specifični društveni odnosi unutar kojih se implementacija tih medija übrzava ili koči. S tim u vezi autor naglašava kako samo samoupravna demokratska organiziranost, tj. socijalizam po mjcri čovjeka, može biti pretpostavka za prijelaz na komunikativni model javnog dijaloga svih građana sa svima i o svemu, gdje su svi novinari i slušaoci ujedno. Treća pretpostavka za implementaciju ovog novog oblika javnog dijaloga jest visoka kultura komuniciranja, tj. nova retorika javnog dijaloga, koja se bazira na logici eksploriranja informacija (otkrivanja) i ekspliciranja (prezentiranja). S

173