RTV Teorija i praksa

tim u vezi, autor prikazuje forme logiciteta nove retorike i forme jezične prezentacije, prvenstveno u dijaloškim žanrovima, što je pretpostavka javnog dijaloga svih sa svima i o svemu, putem snažnih elektroničkih medija za prijenos signala. Za novinare, studente novinarstva i sve koji žele da razviju kulturu javnog dijaloga putem masmedija, najinteresantnije i najznačajnije je četvrto poglavlje u kome se prikazuju dominantni oblici izražavanja na radiju i televiziji, posebno u funkciji novog prezentativnog modela. Plenković sve žanrove dijeli u monološke (koji su prikladniji za novinski diskurs), dijaloške (koji su prikladniji modelu nove retorike elektroničkih medija) i složene žanrove u kojima dominira princip multimedijske prezentacije sa specijalnim podžanrovima kao konektorima emisija, posebnih priloga (voditeljstvo, konferansa, režija itd.), U petom poglavlju se prezentiraju dobiveni podaci o prevalenciji pojedinih žanrova. To je, zapravo, izvještaj 0 provedenom istraživanju iz kojega je vidljivo da su dijaloški žanrovi efikasniji, da te žanrove preferiraju i građani, te da se pomoću njih dublje (mobitovski i hubitovski) prihvaćaju posredovane informacije. Time je nedvosmisleno i znanstvenom analizom pokazano da naše novinarstvo i naša društvena zajednica nemaju što čekati, nego moraju što prije izvršiti vlastitu transformaciju u viši, dijaloški oblik javnog komuniciranja, u kome će građani biti aktivni komunikatori, a ne pasivni recipijenti. To je realna osnova na kojoj može nastati, ne samo kultuma komunikativna zajednica koja se služi ne argumentom sile manjine, nego silom argumenta, ne samo većine, nego cijelog čovječanstva. U šestom poglavlju autor rezimira rezultate svoje analize 1 ukazuje na slabosti sadašnjeg interregnumskog položaja našeg novinarstva, koje je palo na vrlo nisku razinu poslužnika nekih manjih ili većih moćnika, kojima služi kao čisto sredstvo prijenosa (kao megafon), a u sedmom dijelu (preporukama) daje i devet konkretnih pravaca za moguću transformaciju novinarstva, što mogu poslužiti i kao osnova za provođenje transformacijskih procesa u reorganizaciji redakcija, uloge građana u javnom

174