RTV Teorija i praksa

uvijek argumentativno i osobno odgovorno). Kao što prometni milicionari omogućuju što veći protok vozila na raskrsnicama,-isto tako i novi novinari će omogućavati što veći protok informacija radi njihova usaglašavanja do konsenzusne razine ili pak njihova odbacivanja, ako ne izdrže javnu kritiku ostalih građana. Prezentirajući modele i modalitete ovoga novog tipa „novinarstva" bez novinara, u kome zapravo svi gradani postaju ujedno novinari i recipijenti, autor je pokazao koji su to pravci i trendovi u razvoju javnog komuniciranja prema dolazećem XXI stoljeću elektroničkog pokretnog teksta (u kome više neće biti papira, niti papirnatih knjiga), elektroničke snažne memorije (koja će posve istisnuti biblioteke, kao sadašnja skladišta knjiga), momentalne mogućnosti da svatko po želji uspostavlja kontakt sa svakim građaninom bilo gdje u svijetu i da s njim razmjenjuje osobna iskustva (nasuprot sadašnjem menzaškom dobivanju informacijskih mrvica po mjeri i intcresu vladajućih klasa) i aktivne pozicije svakog građanina koji će pomoću novili medija moći, ne samo da prima nego istodobno đa obraduje, preformulira, pa i odbacuje sve primljene informacije, a sve radi dolaženja do kreativnijih rješenja. Nova retorika, novi tip aktivnog .novinarstva", tako postaje najbolji dokaz tvrdnje N. Vinera (N. Wiener) oca kibemetike - koji je polovinom ovoga stoljeća naglasio kako suvremeni svijet počiva na tri entiteta (materiji, energiji i informaciji) medu kojima je informacija ne samo ravnopravan resurs, nego primaran, јег se po njoj upravlja sve, pa i neposredna proizvodnja koja se u doba automatizacije i robotizacije sve više intelektualizira. Ova će provokativna knjiga, zbog toga što otvara nove komunikativne vidike, izazvati pažnju nmogih građana, јег se ona prvenstveno i njima obraća, budući đa novu komumkacijsku revoluciju neće nikada izvesti samo tzv. profesionalni novinari, niti tzv. svjesne dmštvene snage, nego sami građani, svi Ijudi kojima mogućnost komuniciranja svih sa svima i o svemu, daje novu dimenziju kvalitetnijeg živijenja, rada i stvaralaštva.

Marko Sapunar

176