RTV Teorija i praksa

komuniciranju, pravnom normiranju javne komunikacije i implementaciji novih elektroničkih sistema. Važno je napomenuti da je autor uz ovu knjigu naveo i 342 informacijska izvora koji omogućuju svima koji se aktivno bave novinarskom djelatnošću da se upoznaju sa najsuvremenijim treudovima žurnalističke teorije i prakse u svijetu, jer je i to jedna od pretpostavki da se konačno naš zastarjeli sistem monološkog, deduktivnog, agitpropovskog novinarstva zamijeni analitičkim, argumentiranim i odgovomim dijalogom svih građana sa svima i o svemu, što je pretpostavka asocijacije sloboduih proizvođača, kao najvišeg ideala svjesnih socijalističkih snaga koje nastoje da izgrade socijalizam, ne po mjeri manjine, nego po mjeri svih Ijudi i najhumanijih vrednota. Kada se promotri u cjelini, najveća je vrijednost ove knjige da u nas najevidentnije prikazuje smisao preobrazbe novinarstva iz diseminativne, klasue i priopćavajuće prakse u praksu javnog komunikativnog djelovanja svih gradana. Kao što je poznato, u nas se još uvijek na demokratizaciju novinarstva gleda po principu da svi građani dobiju od vladajuće klase tzv. skup poželjnih informacija. Međutim, suprotno tome klasnom, neproduktivnom sistemu indoktrinacije većine od manjine demokratski komunikativni sistem, što ga omogućuju snažni elektronički mediji, dovodi na javnu scenu same gradane koji postaju ne više i sarao slušaoci i gledaoci, nego prvenstveno tvorci, obrađivači, kritičari, pa i transformatori svih informacija koje se prezentiraju na megatribinama, kao što su radio i televizija. U tome novom sistemu javnog komuniciranja samih građana, novinari dobivaju drugačiju ulogu. Oni više ne govore u ime građana, za njih, u njihovu korist, nego to putem teletribina, telekomunikacije, teleparlamenta elektroničkog demokratskog društva, govore i odlučuju sami gradani. To je ta kvalitativna razlika između starog diseminativnog novinarstva i novog demokratskog dijaloga svih sa svima i o svemu. U tome novom modelu novinari postaju organizatori, režiscri javnog dijaloga i trude se da se taj dijalog odvija korcktno (da se govori logično, jasno i stilski korektno, zatim konstruktivno,

175