RTV Teorija i praksa

Krajem septembra ’BS, pod rukovodstvom gospodina Šeninga, a u organizaciji WDR i Muzičke akademije u Kelnu, održan je maraton za uši, kako su, zbog obimnog programa što se nonstop odvijao na pet mesta u gradu, nazvali prvu smotru Acustica International. Ovaj sajam zvuka otvoren je zvučnim spektaklom na gradskom trgu koji je trajao sve vreme smotre. To je Metropola Keln Amerikanca Bila Fontane koji se proslavio svojim „zvučnim mostovima”, ozvučavanjem gradova i drugim mahom eksterijernim zvučnim projektima u kojima akcidentalni sirovi zvuci služe kao izazov, povod za trenutna montažna reagovanja i istovremeno, živo emitovanje. (Odlomak iz Metropole Keln.) Radio Beograd prenosio je njegov zvučni most San Fransisko - Keln kada se, istovreneno, sa udaljenog Pacifika čulo njakanje foka i odjek zvona čudesne kelnske katedrale s drugog kraja planete. (Odiomak iz zvučnog mosta San Fransisko - Keln.) Produkcija „Kompozitori kao tvorci radio-drame”, (Komponisten als Horspielmacher) javlja se jož dvadesetih godina. Pedestih zabeležen je dalji napredak kad je, izvan radio-dramaturgije, Džon Kejdž (John Cage) svojim tonskim kolažima postavio nove putokaze. Istih godina datira i Kejdžova kompozicija za dvanaest radio-aparata Imaginarj Landscape Number 4. Kejdž je požao od toga da je radio-aparat izvor zvuka i upotrebio ga kao muzički instrument u ovoj svojoj kompoziciji. On je imao potenciometar i reglere za uključivanje pojedinih radio-aparata i miksom na licu mesta pravio je svoju kompoziciju. U isto vreme, Pjer Anri (Pierre Непгу) i Рјег Šefer (Pierre Schaeffer) komponovali su svoje radio-drame na način srodan kompozicijama konkretne muzike za magnetofonsku traku. Sredinom šezdesetih, brojni pisci, reditelji i dramaturzi još jednom pokušavaju da definišu i razrade akustičko-kompozitorskc mogućnosti radio-drame. Ernst Jandl; „Slušna igra je dvostruki impcrativ!” -U estetici akustičke umetnosti izjednačene su vrednosti reči, jezika i muzike s vrednošću šumova u radio-drami.

127