RTV Teorija i praksa

Poklonio mi je kasetu i knjigu koju je o Kejdžu i Roaratorijumu napisao. Nije, međutim, pomenuo Nastu iz Krepoljina. Bilo mi je prijatno da to čujem. John Cage and Nasta from Krepoljin. Popodne. Nastavljamo s preslušavanjem. Zoran nalazi jedan „odbačeni miks magarca”, napravljen u nekom trenutku žamora kada nam se učinilo da smo zalutali. Benedikt, naprotiv, smatra da je sekvenca vrlo zanimljiva. ~Tu se uvek nešto događa” - kaže - „као voda... na izgled monotono... taman pomisliš da se ništa ne događa... a onda osetiš promenu...” Gospodin Bicenhofer završio je muzičku akademiju. Preslušavamo „Lov 1” i „Lov 2” (Hunt 1 i Hunt 2). (Citat iz bilo koje sekvence. Kratko i neko vreme ispod sledećeg teksta.) Obeležavamo tri „dobra mesta”. Zatim „režanja” i druge, polumontirane materijale. U svakoj sekvenci nalazimo zanimljiv „zvučni tepih”, obično u sredini, mesta s posebnom bojom i strukturom. Tim „zvučnim tepisima” uspešno bi se mogli pridodati novi materijali, zvučne mrlje i drugi, različiti akcenti. „Tepih” u „Žabama” obiluje visokim tonovima, rađen je izrazito poentilistički. Iz sekvence „Tri psa”, gde se jedna po jedna petlja s pojedinačnim lavežima lagano uvlači u stav, mogli bi se izvući citati, iz niže lage uglavnom, podesni za nadgrađivanje sekvence „Žabe”. Postoji sekvenca koju smo nazvali „Zavijanja”, (Howling). Poneo sam sa sobom, u sebi, opterećenje, Zoran takođe, da „Zavijanja” neodoljivo podsećaju na sirene. Događa nam se često da se, posle mnogo časova rada na jednom istom zvučnom materijalu, pomera naša unutrašnja perspektiva; jedan isti zvuk, njegova je struktura obično složena, počinje nezadrživo da se menja, da se menja u nama, sve ga više i više čujemo na nekakav nov, drugi način. Taj način ponekad je identičan, ili se nama to samo tako čini zbog nemogućnosti empirijske provere, islovetan je i kod mene i kod snimatelja. Gubimo pamćenje na doživljaj istog zvuka kada smo ga prvi put slušali. Zvuk je isti ali nešto u nama nije više isto. Potrebna je velika

139