RTV Teorija i praksa

Benedikt: Zvuk kasnije postaje sve zanimljiviji ali bi se.. taj zvuk... mogao shvatiti i kao elektronika. Pretpostavljam, naravno, da nije. Ja (u sebi): Magarac nas je namagarčio! Hoćete li da čujete originalni, neobrađeni glas magarca? Ekipa se slaže. Zoran, kao mađioničar, vadi traku. (Njakanje.) Neočekivana reakcija. Benedikt, Elke - tonski tehničar, asistenl režije, nijedno od njih nikada nije čulo magarca kako njače niti takav efekat imaju u svojoj bogatoj efektoteci. To me je podsetilo na jednu prijateljicu, rođenu Amerikanku, glumicu s kojom sam radio u Univerzitetskom pozorištu Države Njujork i kojoj sam, prilikom jednog izleta u Saratogu, pokazao kako izgleda živo pile. Pola je tih dana navršila dvadeset i devet godina ali živo pile ili kokošku, sem na ekranu, naravno, još nije ugledala svojim očima, uprkos opštepoznatoj činjenici da je, buduči Amerikanka, bar jednom svojom trećinom bila sastavljena od čistog pilećeg mesa! Međutim, magareći glas dopao se svima, smatrali su da je „vrlo soničan i egzotičan”. Nastavljamo s preslušavanjem. Dolazi Šening. Naše disciplinovano slušanje, brza razmena utisaka, celishodni dogovori, pretvaraju se u mali simpozijum s izrazito mediteranskim obeležjima. U kabinetu Klaus je efikasan i strog, kad siđe u studio razdraga se i... vreme počinje da curi kao iz probušenog bureta. Iz razigranih razgovora koji se jedan za drugim otvaraju kao lepeze izleće humor i dobro raspoloženje ali sve to nepogrešno oko i u ime ars acustica. Kažem da sam u nedoumici šta da uradim s etnomaterijalom koji smo doneli... guslanjem, „eganjem” i „sumrovačkim pojanjem” Naste iz Krepoljina. „Sumrovačko pojanje” je sjajno, uzvikuje Klaus. Koristili smo snimak u Kejdžovom Roaratorijumu. Iznenađen sam. Godinu dana ranije, za vreme rada na Zvučnim testamentima planine Atos, proveosam popodne i veče u kući Šeningovih. Klaus je mnogo govorio, o Kejdžu posebno, u njihovoj saradnji na mnogim projektima, naročito o Roaratorijumu.

138