RTV Teorija i praksa

sa novim formatom slike i nove opreme koju tek treba razviti, imati veliki uticaj na ukupnu cenu i kvalitet slike jednog ovakvog proizvodnog sistema. Čini se nespornim da ovakav proizvodni sistem može napajati kako 16:9 MAC, tako i 16:9 „kolor plus” emisione sisteme. Mada kvalitet koji bi mogao ponuditi neki „kolor plus” sistem još uvek nije poznat, možemo reći da bi jedan mešoviti analogno/digitalni proizvodni sistem mogao zadovoljiti kvalitativne mogućnosti emisionih standarda u onoj meri u kojoj u proizvodnom pogonu peovlađuju uređaji specijalno projektovani i građeni za format slike od 16:9. Nema potrebe posebno naglašavati da bi idealno rešenje bio digitalni komponentni sistem sastavljen isključivo od uređaja građenih za nove razmere slike. Programi proizvedeni u ovom formatu mogu biti emitovani i preko PAL, SECAM ili MAC predajnika, koji su predviđeni za razmere slike od 4:3. Međutim, ovde se susrećemo sa ozbiljnom preprekom nekompatibilnosti dveju razmera slike. Moramo se, naime, suočiti sa dobro poznatim i još uvek nerešivim problemom kako sliku razmera 16:9 prikazati na ekranu čiji je odnos stranica 4:3 - odbacivanjem bočnih delova slike, prikazivanjem slike u takozvanom „poštanskom sandučetu”, to jest sa debelom crnom prugom iznad i ispod korisne slike, ili sa stalnim „švenkovanjem” preko snimljene slike pokušavajući na taj način da se prati bitna radnja u kadru. Jednom rečju, sve slike proizvedene u formatu 16:9, bez obzira na njihov sopstveni kvalitet, doživeće ozbiljnu degradaciju kada budu išle kroz neki od sistema čije su razmere stranica 4:3. SLUČAJ BR. 6. Ovo je veoma malo verovatna mogućnost da se isti format signala koji se koristi za emitovanje usvoji kao osnova za projektovanje i izradu proizvodne opreme. Gotovo je sigurno da će se za proizvodnju programa namenjenih ovoj vrsti emilovanja koristiti neki analogni ili digitalni komponentni proizvodni sistem. Međutim, radi potpunosti analize pomenimo samo da bi za slučaj emitovanja u „kolor plus” ili 16:9 MAC

157